Još nije poznat dan kada će Generalna skupština Ujedinjenih nacija razmatrati Rezoluciju o Srebrenici, no sve je više zemalja koje se obavezuju da će - kao kosponzori - zagovarati njezino usvajanje. Objelodanjeni i usaglašeni tekst Rezolucije, čiji su predlagači Njemačka i Ruanda, potvrdio je ranije najave: cilj je pravda i pomirenje u regionu, kojem bi nesumnjivo doprinijelo da se svaki 11. juli obilježava kao Dan sjećanja na žrtve genocida i zato će se o njoj i razgovarati na redovnom zasjedanju posvećenom kulturi mira. Kosponzori su, do sada (abecednim redom) Albanija, Austrija, Bangladeš, Belgija, Bugarska, Kanada, Čile, Hrvatska, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Jordan, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malezija, Nizozemska, Novi Zeland, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovenija, Švedska, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Vanuatu.

Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:

Ističu se, naravno, zemlje iz bližeg i daljeg susjedstva - Slovenija, Hrvatska i Sjeverna Makedonija, no koliko smo zapravo daleko od kulture, zorno svjedoči ponašanje Srbije: umjesto da se suoči s prošlošću i pridruži kosponzorima, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić juriša na Rezoluciju. Njegova osovina zla naslanja se na Moskvu i ovdašnjeg šampiona mržnje Milorada Dodika, koji se jednako zaklinje u mir i sve čini da ga skrši. Dodikove stalne prijetnje otcjepljenjem, uvrede Bošnjaka koje nastoji poniziti i odbijanjem da koristi ime naroda, imaju redovitu terensku potvrdu u napadima na povratnike. Ćamil Duraković, potpredsjednik entiteta koji lider SNSD-a svojata nesmanjenim intenzitetom već godinama, javno ga je pozvao da pojača prisutnost MUP-a RS-a, naročito u Srebrenici i okolini. I to je uistinu konkretan potez koji bi mogao doprinijeti smirivanju tenzija, onih istih na čijoj uzavrelosti kompletan Dodikov krug danonoćno radi.

Rezolucija o Srebrenice je tek (zlo)upotrijebljeni povod. To se dalo čuti i vidjeti upravo u UN-u, tokom vanredne sjednice Vijeća sigurnosti, sazvane na zahtjev Vučićevih i Dodikovih kosponzora iz Moskve. Ruski ambasador Vasilj Nebenzja nije rekao ništa naročito novo ako se ne računa da je obznanio cijelom svijetu razloge zbog kojih Putinov režim jednako destabilizira Balkan. I još je priprijetio da će nastaviti. Manji bosanskohercegovački entitet fokusirao se na nastup članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, slaveći što su se Dodikovi stavovi čuli u UN-u?! Željka Cvijanović, i ovaj put u spikerskoj ulozi, nije otputovala u New York, jer crnolistaši ne mogu dobiti vizu, ali se zaista potrudila da ostavi dojam kao da je na licu mjesta. Posve očekivano je ponovila šefove stavove o visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu i nije propustila da se požali na američke sankcije kršiteljima Dejtonskog ugovora, potencirajući bankarski sektor koji očito staje ukraj uhodanoj familijarnoj ekonomiji. Bio je to dobar šlagvort Schmidtu da još jednom potcrta ko nasrće na BiH, precizno detektirajući sami vrh RS-a kao najveće krivce. I američki i ambasador Velike Britanije pri UN-u obećali su širenje liste sankcioniranih i podršku OHR-u sve dok naša zemlja ne ispuni sve potrebne kriterije.

Dr. Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN-u, iskoristio je svjetsku pozornicu da pokaže šta zna i umije. Demantirao je objede na račun Bosne i Hercegovine, odgovorio Rusiji i objasnio nespremnost Srbije da se suoči s prošlošću. “Rezolucija nije prijetnja za srpski narod, nego za pojedince imenom i prezimenom. Ne postoje genocidne nacije, nego zločinci koji su odgovorni za genocid”, naglasio je, skrećući pažnju na opetovano nipodaštavanje haških presuda i veličanje ratnih zločinaca. Rezolucija, naime, insistira na bezrezervnoj osudi svakog poricanja genocida u Srebrenici i poziva države članice da kroz obrazovne sisteme čuvaju sjećanje na žrtve kako bi se spriječilo iskrivljavanje činjenica, a tako i novi genocidi. Sve što je nakon UN-a uslijedilo, podebljalo je potrebu za Rezolucijom. Istina, Dodik je malo promijenio retoriku: više nije sav svijet protiv njega, sad odjednom ima podršku pet milijardi ljudi?! Nije ga pokolebala ni vijest o 57 zemalja članica Organizacije islamske konferencije koje su dale podršku Rezoluciji.

On, naime, kao ni sateliti mu, ne želi ni odmaći od zadane matrice, obećanja o otcjepljenju RS-a i raspada Bosne i Hercegovine. Prijetnjama ratom, Rusijom, odgađanjem Vaskršnjeg sabora dok se ne sazna ishod u UN-u. Ovu odluku su Dodik i Vučić donijeli ovaj put bez patrijarha, jer više očito i nemaju potrebu da kriju potčinjenost SPC-a politici koju lider SNSD-a istrajno kreira, a srbijanski predsjednik joj se dosta dugo opirao, barem u onom najradikalnijem dijelu. Sada su maske popadale i u Banjoj Luci i u Beogradu. Dodik prijeti trojci vraćanjem SDA u život, a Vučić bi da produži klackanje na dvije stolice koje je zaposjeo. U to ime upravo njih dvojica kaleme Srbima etiketu genocidnog naroda, a sve one koji im se - poput Nataše Kandić i Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije - javno suprotstave progone manirima najcrnjih zločinaca. Ne pitajući šta poslije. I jednom i drugom je svaki vlastiti politički ustupak ravan užasu Srebrenice. Što sve govori o njima. O Srebrenici se i bez njih, pa i bez Rezolucije dovoljno zna. Rezolucija je potrebna da bi se UN - kao svjetska kuća - suočio sa svojim nečinjenjem i još jednom obećao da genocida više neće biti.

QOSHE - Vučićev obračun sa Srebrenicom - Vildana Selimbegović
menu_open
Columnists Actual . Favourites . Archive
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Vučićev obračun sa Srebrenicom

102 6
06.05.2024

Još nije poznat dan kada će Generalna skupština Ujedinjenih nacija razmatrati Rezoluciju o Srebrenici, no sve je više zemalja koje se obavezuju da će - kao kosponzori - zagovarati njezino usvajanje. Objelodanjeni i usaglašeni tekst Rezolucije, čiji su predlagači Njemačka i Ruanda, potvrdio je ranije najave: cilj je pravda i pomirenje u regionu, kojem bi nesumnjivo doprinijelo da se svaki 11. juli obilježava kao Dan sjećanja na žrtve genocida i zato će se o njoj i razgovarati na redovnom zasjedanju posvećenom kulturi mira. Kosponzori su, do sada (abecednim redom) Albanija, Austrija, Bangladeš, Belgija, Bugarska, Kanada, Čile, Hrvatska, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Jordan, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malezija, Nizozemska, Novi Zeland, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovenija, Švedska, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Vanuatu.

Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:

Ističu se, naravno, zemlje iz bližeg i daljeg susjedstva - Slovenija, Hrvatska i Sjeverna Makedonija, no koliko smo zapravo daleko od kulture, zorno svjedoči ponašanje Srbije: umjesto da se suoči s prošlošću i pridruži kosponzorima, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić juriša na Rezoluciju. Njegova osovina zla naslanja se na Moskvu i ovdašnjeg šampiona mržnje Milorada Dodika, koji se jednako........

© Oslobođenje


Get it on Google Play