Ne pamti se kada su delegati Doma naroda državnog parlamenta jednoglasno usvojili neki zakon ili odluku. Desilo se to u petak, 16. februara, s usvajanjem Zakona o sprečavanju pranja novca, uz (ne)vidljiv pritisak u vezi s tim da se ostala dva, o sukobu interesa i sudovima, ipak nekako usvoje, kako se ne bi došlo u vremenski škripac ili - daleko bilo! - prokockala martovska briselska perspektiva.

Trijumfalna poza nekih opozicionih delegata - Dženana Đonlagića iz DF-a, recimo - koji prisvajaju zasluge za “deblokiranje evropskog puta i sive liste MONEYVAL-a”, računa na naše kratko pamćenje ili neznanje o tome da ništa u Domu naroda ne prolazi - ma koliko se opozicija upinjala - ako to neće većina HDZ-ovih u hrvatskom i SNSD-ovih u srpskom klubu. Isto važi i za reakcije još nekih bošnjačkih delegata: po SDA-ovom Šefiku Džaferoviću, “nismo trebali dolaziti u ovu situaciju, mogli smo to završiti prošli put”, što smatra i drugi SDA-ov delegat Safet Softić, jer su četvorica Bošnjaka tražila sjednicu, da bi Džemal Smajić poentirao da su oni (Džaferović, Đonlagić, Softić i on) “matirali antievropsku politiku”.

Čitajte kolumne Zlatka Dukića:

Možda se, zaista, može kazati da su opozicioni delegati istrajali u upornosti i u fotofinišu trke doprinijeli usvajanju Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma po hitnom postupku. No, ako je i tako i ako su se, u toj frtutmi oko sjednice, negdje usput izgubila druga dva zakona iz istog paketa - o sukobu interesa i sudovima u BiH (na kojima rade radne grupe), pitanje je da li je važnije ko ima zasluge ili ko i zašto blokira te zakone. U RS-u neće nadležnost države nad sukobom interesa u tom entitetu i hoće da sjedište Apelacionog suda bude u Banjoj Luci, a ne u Istočnom Sarajevu. Što je zakovalo Dom naroda i osvijetlilo riječi nepoderivog SNSD-ovog Nikole Špirića, dopredsjedavajućeg Doma, koji je odigrao ulogu prototipa većine delegata: od ljutog protivnika hitne procedure, preko noći je okrenuo ćurak, uz obrazloženje koje samo što nije “dirljivo”: “...podsticaj partnerima na nivou BiH da idu na usaglašavanje zakona”, jer “sve je moguće uraditi ako su svi spremni na kompromis”.

Uz to što je, eto, prepoznat prototip lika (nikako jedinog) i mustre kroja većine delegata Doma naroda, jasno je da se radi o damama i gospodi iz HDZ-a BiH i SNSD-a. Pri čemu je ironija, na granici cinizma, sažeta u tekovini demokratije da je sudbina države i svih nas nerijetko u rukama ljudi koji sjede u “gornjem domu” Parlamenta, a nisu birani i nisu izraz volje birača, već su u fotelje - i u poziciju da bezobrazno dobro od nas naplate ono što ne rade ili naopako rade - došli zahvaljujući stranačkim odlukama, volji lidera i zbog “zasluga za narod”. Zbog čega se ni slučajno u istu ravan sa zdravom pameti i logikom ne može dovesti tolika količina blokada, ucjena, kaprica, čak drskosti i sirovosti, koliko se nakupilo i koliko se redovno iskaže u radu Doma naroda, u kome obično zapne ono što nekako prođe Predstavnički dom i, dakako, bude uredno fakturisano svima nama, na čiji uštrb se to radi.

Pošto nam se sve ovo dešava u uzburkanoj klimi grozničavog odbrojavanja vremena do briselskog “dana D”, krajnje opasno je biti naivan, brzoplet i lakovjeran, pa iz posljednje predstave u Domu naroda izvlačiti ishitrene zaključke. Naročito da to znači bitan pomak naprijed. To naprosto ne ide s istovremenim Dodikovim “glavni krivac za neuspjeh na evropskom putu su partije iz Federacije, okupljene oko trojke”, sa trudom Nenada Stevandića da ne zaostaje za šefom, pa će reći “da stranke iz RS-a vrše pritisak da se usvoje evropski zakoni, ali to trojka odugovlači”, što bude krunisano Dodikovim “nemoguće je razgovarati s ljudima iz Sarajeva”. Kad se tome dodaju nove uvrede i podvale na račun Sarajeva, posebno u vezi s “diktiranjem poteza od Ambasade SAD-a”, imamo klimu u kojoj štošta guši optimizam. Poput tlapnje Dragana Čovića “jedini koji iskreno predvode sve europske procese su predstavnici hrvatskog naroda”, bez kojih “u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na razini i entiteta i BiH ništa ne bi funkcioniralo” (?!), pa se ode na mostarsku promociju knjige presuđenog ratnog zočinca Valentina Ćorića, valjda da se podvuče taj i takav evropski profil.

To da su kameleoni odavno u krvi mnogog lika u vrhu države - a naglašeno u Domu naroda - ni dosad nije bilo nevidljivo. Sada je u toku faza u kojoj se, u ključnim danima i odlukama o našem evropskom putu, ispoljava i kao nepredvidivi egzibicionizam i manevar populističkim stavovima, obojenost trenutnim potrebama, stranačkim migovima i, tek eventualno, tragovima straha od onoga što bi možda mogla biti represija po lične i partijske interese zbog nerazuma, gluposti i naciopatske iščašenosti. Što je dovoljno za oprez i sumnju u iskreno evroljublje, ali i razlog za bar malo istodobnog raspoloženja: kameleoni u Domu naroda, na svu sreću, nemaju nikakav uticaj na Lanu Pudar i Elvedinu Muzaferiju, koje su nam uljepšale minuli vikend i zorno pokazale ko u nas najviše vrijedi, a malo košta.

QOSHE - Kameleoni u Domu naroda - Zlatko Dukić
menu_open
Columnists Actual . Favourites . Archive
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Kameleoni u Domu naroda

43 0
20.02.2024

Ne pamti se kada su delegati Doma naroda državnog parlamenta jednoglasno usvojili neki zakon ili odluku. Desilo se to u petak, 16. februara, s usvajanjem Zakona o sprečavanju pranja novca, uz (ne)vidljiv pritisak u vezi s tim da se ostala dva, o sukobu interesa i sudovima, ipak nekako usvoje, kako se ne bi došlo u vremenski škripac ili - daleko bilo! - prokockala martovska briselska perspektiva.

Trijumfalna poza nekih opozicionih delegata - Dženana Đonlagića iz DF-a, recimo - koji prisvajaju zasluge za “deblokiranje evropskog puta i sive liste MONEYVAL-a”, računa na naše kratko pamćenje ili neznanje o tome da ništa u Domu naroda ne prolazi - ma koliko se opozicija upinjala - ako to neće većina HDZ-ovih u hrvatskom i SNSD-ovih u srpskom klubu. Isto važi i za reakcije još nekih bošnjačkih delegata: po SDA-ovom Šefiku Džaferoviću, “nismo trebali dolaziti u ovu situaciju, mogli smo to završiti prošli put”, što smatra i drugi SDA-ov delegat Safet Softić, jer su četvorica Bošnjaka tražila sjednicu, da bi Džemal Smajić poentirao da su oni (Džaferović, Đonlagić, Softić i on) “matirali antievropsku politiku”.

Čitajte kolumne Zlatka Dukića:

Možda se, zaista, može kazati da su opozicioni delegati istrajali u upornosti........

© Oslobođenje


Get it on Google Play