Poštovani autori „ProGlasa”,

Nadam se da sam pravilno shvatio vašu iskrenu nameru da se oglasite u domaćoj javnosti ovim putem. Apelujete prevashodno, zbilja argumentovano, da se u Srbiji prekine sa praksom „poniženih i privatizovanih institucija” i da se najzad stane na put korupciji, kao i vezi vlasti sa kriminalom. Pozivate sve nas, uistinu opravdano, da stanemo protiv „jedne te iste nepravde i bahatosti” i da se „udružimo u borbi za drugačiju Srbiju”. Da bi se izbegle apstraktne, samim tim i jalove posledice vašeg apela, konkretno nas pozivate da obavezno glasamo na raspisanim izborima „protiv nasilja” i protiv „ćorsokaka izolacije”. Što se mene lično tiče, neophodno mi je da mi pojasnite mnoge neodumice, koje proizilaze iz vašeg nedorečenog štiva.

Biću slobodan u ovom tekstu da vam postavim nekoliko pitanja, u najboljoj nameri da vas u celosti shvatim. Odgovarati meni lično, dakle jednom jedinom glasaču, bio bi jalov posao. Nema smisla. Ali, šta ako slično misli ogroman broj potencijalnih glasača? Da li se vredi potruditi – i u budućem proglasu pojasniti sve nedoumice – da bi se možda pridobila kritična masa glasova zbog prevage na izborima? Priznajem, i strahujem, da odgovori na mnoga pitanja koja vam postavljam, nose teško breme istorije i maglovite izazove budućnosti. Zato ne očekujem da ovo breme na sopstvenoj nejakoj grbači iznesu potpisnici „ProGlasa” iz redova filmsko-glumačkog zanata. Ali, akademici, profesori i pisci koji su koautori narečenog štiva, dužni su da „podmetnu leđa” i pruže odgovore.

U ime višeg cilja, lično sam spreman da zažmurim na činjenicu da se među autorima „ProGlasa” nalaze osobe koje svojim dosadašnjim postupcima nisu delale u skladu sa prefinjenim sadržajem istog; spreman sam i da zaboravim da među tim istim autorima postoje osobe koje su se direktno ili indirektno okoristile, kako o prethodnu tako i o aktuelnu vlast. Ubeđen sam da bi zbog tog „višeg cilja” i mnogi drugi bili u stanju da učine slično. Ali, da li smo složni oko toga šta je „viši cilj”? Da ne bi bilo nedoumica i potencijalnih nesporazuma, krenimo redom.

I površnim čitanjem „ProGlasa” upada u oči da ni jednom rečju ne pominjete Kosovo i Metohiju. Kakav je vaš stav o Briselskom sporazumu – da li je to protivustavni akt ili most ka evrointegracijama? Da li podržavate Francusko-nemački sporazum ili mislite da je poguban po srpske interese? Da li smatrate da bi predsednik Vučić momentalno trebao da se povuče iz svih pregovora oko Kosmeta ili smatrate da bi trebao da nastavi da ispunjava zahteve Kolektivnog zapada sve do priznanja – što su iz EU nedavno obelodanili kao krajnji cilj tog procesa? Da li su po vama stradali Srbi u Banjskoj naši heroji ili teroristi? Dok je Vladimir Kostić bio predsednik SANU, u nekoliko navrata je izjavio da „Kosovo nije naše i da to treba što pre shvatiti”, zbog čega je izazvao burne reakcije. Pošto je drugopotpisani ispod „ProGlasa”, mogao bi se steći utisak da svi potpisani autori smatraju isto. Da li je tako? Da li Kosmet jeste Srbija?

U „ProGlasu” ne postoji stav o najvećoj raskrsnici danas u čovečanstvu – na kojoj se račvaju unipolarni svet sa jedne i multipolarni sa druge strane. Da li smatrate da su, ipak, SAD jedini svetski arbitar sa kapacitetom ili ste mišljenja da se rađa protivteža na drugim zemaljskim polovima moći? Da li je EU jedini put za Srbiju – kako je nekada formulisao režim Borisa Tadića, a što je kurs koji i dalje drži aktuelni režim? Da li podržavate vojnu neutralnost Srbije ili smatrate da je Srbiji mesto u NATO paktu? Da li Srbija treba da uvede sankcije Rusiji zbog zahteva Brisela? Da li Srbija, zbog istog zahteva, treba da smanji svoje političke i ekonomske veze sa Kinom? Ili treba da održavata i razvija odnose sa Rusijom i Kinom, isključivo u skladu sa sopstvenim interesom?

Poznato je da je pre desetak godina akademik Simović – prvopotpisani ispod „ProGlasa” – u jednoj emisiji usputno govoreći o bisti Miloša Crnjanskog na Kalemegdanu, izrazio duboku zabrinutost što se „deca majke Srbije masovno bacaju u naručje majčice Rusije”. Ubrzo nakon toga, sa najviše adrese na kojoj stanuje Crnjanski – stigao je odgovor. Profesor Lompar je uzvratio akademiku Simoviću – ali je akademik začudo zaćutao. Stekao se utisak da je, nakako neslavno, pobegao sa bojnog polja. Evo prilike da se kroz stavove o Rusiji autor velike drame „Boj na Kosovu” vrati u literalni boj, pojasnivši svoje stavove o vezi Srbije sa Rusijom. Zašto se u „ProGlasu” nigde ne pominju pritisci Kolektivnog zapada na Republiku Srpsku i sankcije njenom legalnom predsedniku? Da li je Kristijan Šmit samo „nemački turista” ili je Visoki predstavnik za BiH, obzirom da njegov izbor na tu funkciju nije obavljen glasanjem u legalnoj proceduri? Da li se autori „ProGlasa” zalažu za očuvanje Republike Srpske i „dejtonskog” obima njenih nadležnosti, ili se slažu sa smanjenjem njenih ingerencija?

Da li je „srpski kulturni prostor” isključivo srbijanski ili podrazumeva kulturnu integralnost srpkog naroda, bez obzira na državne granice R. Srbije? Da li su srpski nacionalni interesi neodvojivi od srpskog kulturnog prostora? Zašto u „ProGlasu” pominjete samo „demokratsko”, a ne i „nacionalno”? Jedan od potpisnika – Gojko Božović – književni kritičar i pisac koji je pisao o Bori Pekiću, odlično zna da je ključna Pekićeva poruka glasila: „Nacija ili demokratija? Lažna dilema – i nacija i demokratija!” Mnogi veliki pisci (poput Pekića) o čijim delima je Božović pisao eseje, stavljali su pitanje slodode u centar svoje literature. Pošto je Božović rodom iz Crne Gore, koji je njegov stav o kampanji zapadnih ambasada u Podgorici da se demokratski izabranim srpskim predstavnicima zabrani ulazak u Vladu CG? Imao sam veliku čast da poznajem Boru Pekića, kao očevog prijatelja i kolegu i kao osnivača DSS-a. Iako demokrata po ubeđenju, on nikada nije zapostavljao nacionalno zbog demokratskog – bio je tvrdi i dosledni borac za srpski svet.

Zašto u „ProGlasu” nema ni slova o položaju Srpske pravoslavne crkve? Ne služi me pamćenje, da li je neko od potpisnika javno podržao masovne litije u Crnoj Gori, koje su nastale zbog pokušaja Mila Đukanovića da oduzme manastire i crkve SPC? Kakav bi danas bio stav o identičnom procesu u Ukrajini? Oba procesa otimačine su javno podržana od strane zapadnih sila. Možda u ovome leži razlog zašto su mnogi – čak i oni koji su poreklom iz Crne Gore – ćutali o litijama, praveći se da se ništa ne događa, iako je nebo nad Crnom Gorom gorelo tih meseci.

U „ProGlasu” nema ni pomena o kulturnoj i ekonomskoj okupaciji Srbije. Da li je interes multinacionalnih korporacija u Srbiji uvek u interesu srpske države? Ili će Srbija – koju vi skupa priželjkujete – biti u stanju da multinacionalne korporacije u vrednosnom smislu ne tretira kao aktuelna vlast, već isključivo poslovno? Trećepotpisani na „ProGlasu”, akademik Vladica Cvetković, jedini se u stručnoj i naučnoj javnosti izjasnio u prilog nastavka radova korporacije „Rio Tinto” u području Jadra. Zato je neophodno da se pojasni ova velika dilema.

Da li se potpisnici „ProGlasa” zalažu za tradicionalnu porodicu sa ocem i majkom ili za homoseksualnu sa „roditeljem 1” i „roditeljem 2”? Obzirom da su neki od potpisnika javno podržali održavanje gej parade u Beogradu – da li je to vaš kolektivni stav? Napravite malu anketu kao pomoć i upitajte se koliko potpisnika „ProGlasa” je podržalo litije srpskog naroda u Crnoj Gori, a koliko je podržalo LGBT paradu. Takođe, mnogi od uvaženih potpisnika su se javno deklarislali kao Jugosloveni, kakav je odnos prema Josipu Brozu? Da li je titoizam „kancer srpskih interesa” koji se mora odstraniti (kao što je naznačio potpisnik „ProGlasa” pisac Majić u nekim javnim nastupima) ili baza na kojoj treba stvarati novu Jugoslaviju (kao što su govorili mnogi od vas)? Ako se ostvari vizija vaše Srbije, da li ćete dozvoliti – kao što je sadašnja praksa – finansiranje nevladinog sektora parama zapadnih vlada? Jedan od potpisnika „ProGlasa”, profesor Filip Ejdus, beleži u sopstvenoj biografiji da je član upravnog odbora Fondacije za otvoreno društvo, koju je osnovao Džordž Soroš. Priznaćete, u sklopu svetsko-istorijskih dešavanja, da je reč o, blago rečeno, kontroverznoj odrednici.

Priznajem, mnogo je pitanja. Mnogo za jedan proglas. Ali prećutkivanje ovih pitanja ne negira njihovo postojanje. Neophodno je odgovoriti bar na neka od njih. Ako želite da vas narod podrži potpisima, kao i da takvu volju konvertujete u izbornu – neophodno je da stvari budu jasne. Mnogo je efikasnije da hrabro iznesete stavove do kraja, bez obzira na rizik da se nekima ne svide, i bez obzira na želju da se dopadnete što širem opsegu birača. Jedino tako ćete se razlikovati od aktuelne vlasti. U protivnom, „ProGlas” će ostati samo isprazno štivo, poput želja takmičarki na izboru za MIS, da „svi budu srećni i da vlada mir u svetu”. Samo hrabro. Napišite.

Igor Ivanović je publicista iz Beograda, dugogodišnji član Udruženja književnika Srbije i autor knjige „Zapad i okupacija“. Ekskluzivno za Novi Standard.

Izvor Novi Standard

Naslovna fotografija: Medija centar Beograd

BONUS VIDEO:

QOSHE - Nekoliko pitanja za autore „ProGlasa” - Igor Ivanović
menu_open
Columnists Actual . Favourites . Archive
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Nekoliko pitanja za autore „ProGlasa”

10 17
19.11.2023

Poštovani autori „ProGlasa”,

Nadam se da sam pravilno shvatio vašu iskrenu nameru da se oglasite u domaćoj javnosti ovim putem. Apelujete prevashodno, zbilja argumentovano, da se u Srbiji prekine sa praksom „poniženih i privatizovanih institucija” i da se najzad stane na put korupciji, kao i vezi vlasti sa kriminalom. Pozivate sve nas, uistinu opravdano, da stanemo protiv „jedne te iste nepravde i bahatosti” i da se „udružimo u borbi za drugačiju Srbiju”. Da bi se izbegle apstraktne, samim tim i jalove posledice vašeg apela, konkretno nas pozivate da obavezno glasamo na raspisanim izborima „protiv nasilja” i protiv „ćorsokaka izolacije”. Što se mene lično tiče, neophodno mi je da mi pojasnite mnoge neodumice, koje proizilaze iz vašeg nedorečenog štiva.

Biću slobodan u ovom tekstu da vam postavim nekoliko pitanja, u najboljoj nameri da vas u celosti shvatim. Odgovarati meni lično, dakle jednom jedinom glasaču, bio bi jalov posao. Nema smisla. Ali, šta ako slično misli ogroman broj potencijalnih glasača? Da li se vredi potruditi – i u budućem proglasu pojasniti sve nedoumice – da bi se možda pridobila kritična masa glasova zbog prevage na izborima? Priznajem, i strahujem, da odgovori na mnoga pitanja koja vam postavljam, nose teško breme istorije i maglovite izazove budućnosti. Zato ne očekujem da ovo breme na sopstvenoj nejakoj grbači iznesu potpisnici „ProGlasa” iz redova filmsko-glumačkog zanata. Ali, akademici, profesori i pisci koji su koautori narečenog štiva, dužni su da „podmetnu leđa” i pruže odgovore.

U ime višeg cilja, lično sam spreman da zažmurim na činjenicu da se među autorima „ProGlasa” nalaze osobe koje svojim dosadašnjim postupcima nisu delale u skladu sa prefinjenim sadržajem istog; spreman sam i da zaboravim da među tim istim autorima postoje osobe koje su se direktno ili indirektno okoristile, kako o prethodnu tako i o aktuelnu vlast. Ubeđen sam da bi zbog tog „višeg cilja” i mnogi drugi bili u stanju da učine slično. Ali, da li smo složni oko toga šta je „viši cilj”? Da ne bi bilo nedoumica i potencijalnih nesporazuma, krenimo redom.

I površnim čitanjem „ProGlasa” upada u oči da ni jednom rečju ne pominjete Kosovo i Metohiju. Kakav je vaš stav o Briselskom sporazumu – da li je to protivustavni akt ili most ka........

© Нови Стандард


Get it on Google Play