Tekst članka se nastavlja ispod banera
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Halo, savjetniče!
SAVJETNIK: Izvolite, Šefe.
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Treba mi, ovaj, daj mi savjet.
SAVJETNIK: Hoću, naravno.
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Moram li ja danas ići na posao?
SAVJETNIK: Šefe, subota je…
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Znam, imam i ja kalendar u mobitelu, al' ne piše je li radna.
SAVJETNIK: Nije Vama radni ni utorak.
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Molim?!
SAVJETNIK: Malo šale nije na odmet.
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Koliko ja znam, a znam, ja sam te i uzeo, ti nisi savjetnik za šalu, šegu i pošalice.
SAVJETNIK: Mislio sam… Uglavnom, neće se ponoviti. Ne znam imate li nešto dogovoreno?
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Imam šišanje.
SAVJETNIK: Ma mislio sam u Vijeću ministara. Dolazi li kakva delegacija, ima li neki prijem za uspješne pčelare, aviomodelare…
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Nisu budale da na to troše subote.
SAVJETNIK: Eto, onda je sve jasno.
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Šta je jasno?
SAVJETNIK: Da ne morate na posao prije ponedeljka.
DOPREDSJEDAVAJUĆI: Odlično. Odoh oprat' auto, pa da mi brico skine ovo oko ušiju i malo uredi obrve. Kad' zarastem izgledam k'o Momčilo Krajišnik.
Splitski pisac, novinar, scenarist i fanatik stripa, Ivica Ivanišević, inače jedan od najduhovitijih ljudi na potezu od Ohrida do Bleda, je davno rekao kako je i zašto danas teško biti humorista i satiričar: stvarnost je, ukratko i najpreciznije, nezamislivo nenormalna. Ili, njegovim riječima kazano: „Ubi nelojalna konkurencija“.
Dijalog s kojim smo počeli ovaj tekst je plod mašte, što ne znači i da se neće dogoditi samo dok se, kako se to već kaže, obave formalnosti i ispoštuje procedura na način da sve izgleda legalno, a ispadne kako je planirano među onima kojima demokratski legitimitet omogućava podjelu plijena.
Inače, Savjetnik može biti bilo ko – naravno, uslovno rečeno – dok su dopredsjedavajući ili Staša Košarac iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata ili Zukan Helez iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. Predsjedavajuća je, čisto da se podsjetimo iako za sada ne igra nikakvu značajniju ulogu, prva ministrica Vijeća ministara, Borjana Krišto iz Hrvatske demokratske zajednice.
Službeni glasnik Bosne i Hercegovine nije štivo koje pruža užitak čitanja, što ne znači da nema zanimljivih sadržaja, ali je patnja probiti se do njih kroz dosadni, birokratski jezik. Srećom, ima upornih: „Vijeće ministara BiH donijelo je odluku o Uredima zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, s kojom se umjesto dosadašnjeg jednog Ureda pri kojem je svaki od dvojice zamjenika predsjedavajuće mogao angažirati jednog savjetnika, sada formiraju dva ureda, koji pored savjetnika dobijaju i šefove tih ureda. Ova odluka objavljena je i u posljednjem izdanju Službenog glasnika BiH, a na snagu je stupila u martu ove godine. U ovom sazivu Vijeća ministara BiH zamjenici predsjedavajuće su Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i Zukan Helez, ministar odbrane. U odluci se navodi da su uredi nadležni za planiranje aktivnosti zamjenikā predsjedavajućeg Vijeća ministara s 'ciljem efikasnijeg i kvalitetnijeg izvršavanja obaveza zamjenika predsjedavajućeg u Vijeću ministara utvrđenih Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine'", piše portal Raport.ba.
Zukan Helez i Staša Košarac su, da ponovimo gradivo, ministri u Vijeću ministara i kao takvi, je li tako, već imaju kabinete, šefove kabineta i savjetnike, kao što imaju i zamjenike i sekretaricu i službeni automobil i tako dalje i tako redom.
Ujedno, Zukan Helez i Staša Košarac su dopredsjedavajući ili zamjenici predsjedavajuće u istom tom Vijeću ministara. Kao takvi su do sada imali, ali samo jedan, dopredsjednički ured – koji je, treba li reći, bio potreban koliko i hidrocentrala u Sahari – sa dva zaposlena savjetnika koji su ih savjetovali o tome da će, kada Borjana Krišto otvori bolovanje, oni malo biti glavni.
Praksa je, šala mala, kakva praksa i qwrz, pokazala da za tako zahtjevne zadatke treba, ipak, više glava na jednom mjestu, pa će Helez i Košarac, uz šefove svojih ministarskih kabineta - i savjetnike, zamjenike, sekretaricu i službeni automobil – sada imati i svaki svog šefa dopredsjedničke kancelarije i, normalno, savjetnika po glavi zamjenika Borjane Krišto.
Onaj kome treba objašnjavati da će i Košarac i Helez posegnuti u stranački kadrovski, eventualno i u Helezovom slučaju, koalicijski roster, je ili blaženo blesav ili je u Bosnu i Hercegovinu prvi puta došao jučer, s povratnom avionskom kartom za prekosutra.
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj institucije služe za održavanje vjerskih manifestacija i obilježavanje istih takvih praznika, a kafane za političke pregovore i, u rijetkim slučajevima, dogovore koje onda zastupnici i zastupnice, ministri i ministrice, zajedno sa savjetničko-zamjeničkom ergelom, provode bez suvišnih zašto i niti jednog zato.
To, dakle, što Košarcu i Helezu kao zamjenicima predsjedavajuće Krišto ne treba ništa, ni kabinet ni njegov šef, pogotovo ne savjetnik, ne znači i kako nekoga ne treba zaposliti u administraciji u kojoj, ma koliko glomazna bila, nekim čudom nema tehnoloških viškova, već isključivo kadrovskih manjkova, kao što ima i redovne plate, kreditne sposobnosti, reprezentacije, godišnjeg, bolovanja, uticaja… U najkraćem, svega osim smisla i odgovornosti zbog činjenice da se taj aparat hrani tuđim parama i da prihodi ne ovise o učinku jer učinak ili ne postoji ili, obzirom na nepotrebnost nekog radnog mjesta, ne može postojati. Drugačije rečeno: kao što se more ne da uzorati, e tako se ništa ne može ni uraditi na poziciji koja je izmišljena da bi se nekome osiguralo redovno punjenje tekućeg računa.
Vezivno tkivo današnje Bosne i Hercegovine nisu, ma šta Dragan Čović tvrdio, Hrvati kao navodno najzainteresiraniji za famozne euroatlantske integracije, te nimalo skloni i secesionizmu ili unitarizmu. Nisu to, niti glume da jesu, Srbi, kao što nisu, bez obzira na sve tlapnje o nekakvom temeljnom narodu, Bošnjaci. Ostali, čiji broj raste između dva, kod nas rijetka popisa stanovništva, a onda naglo pada kada dođe do prebrojavanja, se svakako ništa i ne pitaju.
Ipak, vezivno tkivo ove današnje Bosne i Hercegovine postoji: čini ga masa egzistencijalno zavisnih od zaposlenja u javnom sektoru, posebno u administraciji – od kantona, preko entiteta, pa do države – u kojoj, naravno, kadroviraju oni što im je vlast cilj uvijek, a sredstvo u dva slučaja, kada treba uhljebiti stranačke vojnike i vojnikinje, te uvećati vlastiti imetak što dobrim primanjima, što naknadama za korištenje podanika u procesima u kojima se procedura prilagođava interesima odabranih da se predstavljaju kao sposobni.
Košarac i Helez, i to je zapravo najgore, nisu izuzetci već dio starog pravila, kao što je i bol Borjane Krišto u donjem dijelu leđa zbog nepotrebnog zapošljavanja u Vijeću ministara proporcionalna njenim mogućnostima da stranačkim kolegama i kolegicama osigura da je savjetuju o, recimo, promjeni laka za kosu.
Odluka Vijeća ministara „kojom se umjesto dosadašnjeg jednog Ureda pri kojem je svaki od dvojice zamjenika predsjedavajuće mogao angažirati jednog savjetnika, sada formiraju dva ureda, koji pored savjetnika dobijaju i šefove tih ureda“ pokazuje koliko je Bakir Izetbegović bio u pravu kada je u jednoj davnoj prepisci sa tadašnjim uglednim članom SDA, Dinom Konakovićem, kazao kako je stranka važnija od države. Zaista i jeste: država je ovdje samo resurs, dok su stranke kontrolori mehanizama za njegovo iskorištavanje na, naravno, našu veliku štetu i njihovu još veću korist koja nikakve veze nema s tim što je vlast u blokadi ili što se povremeno pravi da nije.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Nikkei Editorial
Ali Fathollah-Nejad
Rami G Khouri
visit website
