Tekst članka se nastavlja ispod banera
Predsjedniku stranke demokratske akcije, Bakiru Izetbegoviću, nije bilo lako odabrati prvog saradnika. Nakon što bivši federalni premijer, Fadil Novalić, nije uspio odgoditi odlazak na izdržavanje zatvorske kazne, trebalo mu je naći zamjenu u partijskom Predsjedništvu, a izbor je bio između, s jedne strane, realnog i nikakvog, te s druge teško ostvarivog i pri tome opasnog.
„Onda sam zamolio Šefika, koji nije htio da uđe u Predsjedništvo, da uđe. Rekao sam mu: Šefik, ti ćeš zadržati svoju poziciju sa moje desne strane. Prvi. I ubijedio sam ga. On je danas to. Odlaskom Fadila Novalića on je potpredsjednik. Jedan od potpredsjednika, jer Fadil Novalić to više nije“, izjavio je Izetbegović nakon što je tamo gdje je dugo sjedio Asim Sarajlić, a Novalić puno kraće, montirao uvijek odanog Šefika Džaferovića.
„Kad bi Aleksandar Vučić ovog časa zatražio konja da projaše Beogradom, istog trena bi se pod njegovim prozorom stvorio nepregledni niz olinjalih kopitara u ljudskom obliku. Jedan bi došao osedlan i ne bi mu bio prvi put da posluži nečemu sličnom“, napisao je nažalost pokojni, a za života veliki i važni beogradski novinar, Slaviša Lekić, o slugi svih nakaradnih srbijanskih režima – „dežurnom istomišljeniku“, kako ga je nazvao u knjizi „Junaci doba zlog“ – Miloradu Vučeliću.
Kod Izetbegovića i u njegovoj stranci je slično: veći je broj spremnih na sedlanje, ali je jedan dokazano pouzdan - Šefik Džaferović.
Paradoksalno, idealan kandidat za prvog s Izetbegovićeve desne strane uopće nije član SDA, već Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine čiji je i potpredsjednik. Pored toga, on je, za razliku od Džaferovića, beskrajno ambiciozan i kao takav spreman da nadređenog politički smakne prvom zgodom. Ime mu je Denis Bećirović, a trenutno radno mjesto u Predsjedništvu BiH.
Tako je, eto, lider SDA pametno odabrao nikakvog umjesto opasnog: bilo je lakše i nema rizika.
„U našoj tradiciji je da i tokom ramazana s radošću dočekujemo prijatelje. Iftar je vrijeme kada vjernici prekidaju post i tu radost obično dijele s porodicom i prijateljima. Ramazan nam donosi okupljanja, razgovore, druženja i povećanu pažnju jednih prema drugima. Ovo je mjesec kada obnavljamo svoju vjeru i istrajnost u dobru. Također, ovo je prilika da još jednom iskažemo posebno poštovanje i solidarnost prema palestinskom narodu u Gazi. Svi zajedno želimo da ova tragedija prestane i da mir zavlada u Palestini. Zahvalan sam reisu-l-ulemi Islamske zajednice u BiH dr. Huseinu efendiji Kavazoviću, ambasadorima i šefovima diplomatskih predstavništava u Bosni i Hercegovini što su nam ukazali posebno poštovanje i čast da ovaj iftar dočekaju s nama, u zgradi Predsjedništva BiH", rekao je Bećirović.
To što Bećirović posti Ramazan – ako ne posti, onda nema nikakvog, osim protokolarnog, razloga da iftari – je, naravno, njegova stvar. To što je na iftar pozvao reisu-l-ulemu Huseina Kavazovića i razne ambasadore, pa sve razglasio, je između političkog marketinga i estradnog poštivanja tradicije: malo kičasto i nimalo problematično. Za razliku od mjesta radnje.
Ako sjećanje ne vara i internet ne laže, nije ovo prvi iftar u zgradi državnog Predsjedništva, već najmanje treći, a na dva su bili ili isti gosti ili njihovi nasljednici po ambasadama i oba je organizirao Bećirović. Jedan je bio na inicijativu Bakira Izetbegovića kao domaćina reprezentativcima u sjedećoj odbojci. Za ostale, protokolarne, stranačko-političke, ma kakve god, birani su sarajevska Vijećnica, Bošnjački institut, Hotel Evropa… Svakako ne zato što je na adresi Maršala Tita broj 16 raskliman namještaj, šporet mali, tanjiri ružni, escajg star i stolnjak flekav.
Famozna emancipacija vjere - kako se naziva njeno vulgarno manifestiranje i puzajuća okupacija javnog prostora – rezultirala je krsnim slavama entiteta i trafostanica, obilježavanjem i teritorija i institucija križevima po brdima i zidovima, prilagođavanjem kalendara kulturnih događaja vjerskim pravilima, iftarima po trgovima i livadama i, to posebno, dodvoravanjem političke elite vjerskim službenicima koji su za akumuliranu moć i ogroman utjecaj manje krivi od onih koji im se predano uvlače u guzicu, računajući da će njihovoj biti mekše uz podršku sa oltara i minbera.
Za razliku od starijih stranačkih kolega i kolegica, Denis Bećirović se godinama ponaša kao da se u SDP učlanio zato što su mu prostorije te stranke bile bliže od onih SDA-ovih. I ne, nema to nikakve veze sa činjenicom da je religiozan, već sa načinom na koji to pokazuje i sa količinom truda kojeg ulaže u to da mu Islamska zajednica, ako već ne može biti saveznik, ne bude smetnja u ostvarivanju megalomanskih ambicija.
Kao, u suštini, karijerni političar bez ideologije, on svoje navodno lijevo opredjeljenje amortizira mahanjem vjerskom pripadnošću i, uz ostalo, organiziranjem iftara na jednom od rijetkih mjesta u Sarajevu na kojem nije mjesto iftarima i bilo kakvim sličnim običajima bilo koje vjere.
Zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine je, naime, samo to: sjedište kolektivnog šefa države sa prikladnim prostorijama za prijeme čiji povodi mogu biti razni, ali uvijek sekularni i, koliko god je to moguće u BiH – a realno nije puno – državotvorni. Nema, naime, nikakve značajne razlike između iftara u Predsjedništvu, nazdravljanja Božiću u zgradi Parlamentarne skupštine BiH ili vaskršnjeg tucanja jaja u nekakvom Administrativnom centru Vlade Republike Srpske u Istočnom Sarajevu. Ima je, međutim, među organizatorima kojima bi, prema onome što mu piše na stranačkoj iskaznici, Denis Bećirović trebao biti sličan koliko i Slaven Raguž Željku Komšiću.
Ukoliko Denis Bećirović zaista ne razumije šta je sporno sa iftarom u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, onda problem imaju i on i Socijaldemokratska partija koja njegove ambicije kroti tako što mu dozirano ispunjava želje, sve dok ne ostane posljednja, ona da zamijeni Nermina Nikšića. Ukoliko razumije i nije ga briga, onda u SDP-u moraju odlučiti hoće li ga se nekako riješiti ili će nastaviti mirno čekati da se konačno popne na vrh stranačke piramide i pretvori ih ili u još jedno lijevo krilo SDA ili ono političko Islamske zajednice. Ako ne i oboje.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Nikkei Editorial
Ali Fathollah-Nejad
Rami G Khouri
visit website
