Te smo zime '96. na '97. marširali pod zastavama EU u koloni građana koji šetnjom protestuju protiv nameštanja izbora. Vuk Drašković je držao nadahnute govore na svom hercegovačkom engleskom sa pokličima „we want Serbia of computers, not Serbia of kalashnikovs“.

Marširali smo i mi novinari koji smo izveštavali, sa tih protesta.

Bili smo i dalje pod sankcijama, a njih troje opozicionih lidera – Vuk, Vesna Pešić i Zoran Đinđić, bili su pozivani i dočekivani po Evropi, poput današnje beloruske opozicionarke Svetlane Tihanovske.

Dolazeći iz marša, iz smrznute kolone koju je grejalo oduševljenje da će iz evropskih prestonica stići podrška, jednom sam, prilikom uzimanja izjave, zatekla sasvim zlovoljnog Đinđića.

„Nemate pojma Jasmina, koliko je sve to naporno, iz aviona u avion, nemate gde ni da operete zube“, rekao je Đinđić, kao da se obraća osobi koja može da razume koliko mu je to teško.

Priznajem da nisam, ni onda ni sada, mada se ponekad setim ne toliko same rečenice, koliko svog zaprepašćenja kakav je to sudar političkih svetova.

Onamo na ulici, demonstranti žele državu koja neće biti sankcionisana, kako bi mogli ikako da putuju, onamo politička elita kojoj nije dovoljno udobno kad putuje.

Od tada su se promenili i svet i Srbija, uključujući i srpske izbore, i to kako se nameštaju i kako opozicija posle protestuje.

Više ništa nije ni slično kao onda, iako su 90-te najčešća istorija u kojoj se javnost vraća, i sa kojom mi, novinari, poredimo sadašnjost.

Te 90-te su i dalje nulto vreme pre koga kao da nije postojalo ništa, iako bi recimo izbori u decembru 1938. u Kraljevini Jugoslaviji, pokazali značajne podudranosti sa ovim od 17. decembra 2023.

Zašto naši izbori ozbiljno liče na kolektivnu traumu?

Jedno veče na sadašnjem protestu ispred RIK-a bile su dve zastave EU, potom jedna, potom nijedna, navodno ih donosi mladić iz udruženja koje je osnovao liberalni istoričar Nikola Samardžić.

Kako bi se uostalom danas i moglo marširati pod zastavama EU na protestu zbog nameštanja izbora, kada je, tu je Vučić u pravu, Brisel priznao izbore na Severu Kosova sa tri odsto izlaznosti?

Đilas nije izašao na izbore 17. decembra sa kampanjom Pravac Evropa, istina i Vučić je odustao od narodnog pokreta „mulivektorski pravac ka Emiratima“.

Očekivati EU istragu srpskih izbora u velikoj izbornoj godini kada se bira Evropski parlament, je apsurdno.

Zagovarati prihavatanje nezavisnog Kosova kao Nebojša Zelenović, i predlagati da opozicija vrati svoje mandate, njegova stranka ih ima valjda četiri, i time delegitimizovati Vučićevu vladu, od koje Brisel očekuje da nastavi sa priznavanjem Kosova, još je apsurdnije.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Ime *

Komentar


QOSHE - Sudar političkih svetova na ulici u zimu ’96. na ’97. - Jasmina Lukač
menu_open
Columnists Actual . Favourites . Archive
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Sudar političkih svetova na ulici u zimu ’96. na ’97.

7 0
09.01.2024

Te smo zime '96. na '97. marširali pod zastavama EU u koloni građana koji šetnjom protestuju protiv nameštanja izbora. Vuk Drašković je držao nadahnute govore na svom hercegovačkom engleskom sa pokličima „we want Serbia of computers, not Serbia of kalashnikovs“.

Marširali smo i mi novinari koji smo izveštavali, sa tih protesta.

Bili smo i dalje pod sankcijama, a njih troje opozicionih lidera – Vuk, Vesna Pešić i Zoran Đinđić, bili su pozivani i dočekivani po Evropi, poput današnje beloruske opozicionarke Svetlane Tihanovske.

Dolazeći iz marša, iz smrznute kolone koju je grejalo oduševljenje da će iz evropskih prestonica stići podrška, jednom sam, prilikom uzimanja izjave, zatekla sasvim zlovoljnog........

© Danas


Get it on Google Play