Rebalansom entitetskog budžeta, koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, odlučeno je da se izdvajanja za programe i manifestacije iz oblasti kulture sa planiranih 1.200.000 KM smanje na 150.000 KM. Time, ako znamo da je u mjesecima iza nas napravljeno niz zakonskih koraka kojima se sužavaju slobode javne riječi i djelovanja te nevladin sektor označava sintagmom “strani plaćenici”, dolazimo u tačku u kojoj se, pod krinkom štednje, vlasti entiteta Republika Srpska odlučuju zadati još jedan odlučan udarac svakom vidu drugačijeg postojanja i djelovanja van propisanih stranačkih oblika i modela.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
Budući da praktično nije pružen nikakav otpor ranijim represivnim odlukama vlasti, kojima se suspenzira dobar dio svakog djelovanja van partitokratskih struktura, ova najnovija odluka dolazi samo kao još jedan korak u opštoj provincijalizaciji i dekulturalizaciji ovog dijela države Bosne i Hercegovine. I dok su vladajućim usta puna priče o očuvanju kulture i povezivanjima sa svijetom, unutrašnja praksa pokazuje da odnos vlasti prema važnosti kulturne i umjetničke produkcije ne izlazi iz okvira usko propagandnog korištenja ovih segmenata društva u predizborne svrhe.
Svaki drugi ozbiljniji, da ne kažem strateški, pristup kulturnim politikama i njihovoj važnosti u prezentaciji cjelokupnog društva u civilizacijskim okvirima zanemaren je i vlast ga suštinski vidi samo kao opasnost za sebe samu. Tamo gdje postoje ozbiljna ulaganja u kulturu, otvara se prostor za razvoj kosmopolitskog i kritičkog mišljenja i sagledavanja svijeta i života. Upravo to je ono što entitetski vlastodršci imaju na umu, što više se suzi mogućnost postojanja produkcija i događaja koji ljudima daju neki drugačiji izbor i mogućnost, van okvira jednonacionalnog i jednostranačkog monokla, to je održavanje vlasti sigurnije. Dodamo li tome i brutalnu politizaciju i zloupotrebu mnogih važnih ličnosti i događaja iz povijesti srpske kulture u BiH, imamo vrlo jasnu šemu onoga što entitetska hobotnica vlasti nastoji uraditi. Ona želi građane isključiti iz svake komunikacije sa svijetom, gotovo ksenofobično se autogetoizirajući, pothranjujući time samo poslušnički vid odnosa vlasti i kulture građana.
Kultura je, dakle, u tim okvirima moguća isključivo kao ikebana sa kojom će se vlast smijati pred kamerama i zazivati je kad se želi nametnuti kao ekskluzivni čuvar naroda. Međutim, vidimo li ono što je stvarnost, svakome ko želi vidjeti, biće jasno da oni koji se izdaju za čuvare i branitelje kulture srpskog naroda u ovoj zemlji, zapravo jesu grobari te iste kulture. Slučaj rebalansa budžeta je samo višnja na vrhu neukusne torte koju pokušava prodati vladajuća kasta, iza toga stoji cijeli niz odluka i koraka koji su u potpunosti učinili marginalnim svaki vid ozbiljnog kulturnog rada i postojanja cijelog niza uspješnih pojedinaca i grupa koje u Banjaluci i drugdje još uvijek nastoje stvarati u okvirima univerzalnog prostora umjetničkog izraza i savremenih kulturnih dometa. Iz tog razloga mnogi vrijedni ljudi odlaze, a prostor kulture nepopravljivo se svodi na folklornu hajdučiju i guslarske popjevke.
Zaključiću riječima Arsenija Jovanovića, iz iznimno zanimljive knjige “Ispreturana autobiografija”, koje, dojma sam, ilustruju neke važne stvari o kojima je ovdje bilo riječi: “Srpski narod je bez omeđene orijentacije, bez ozbiljnih duhovnih načela, bez snažnog i realnog istorijskog usmerenja. Narod sa ozbiljnim unutrašnjim boljkama, nekako u sebi ukopanom nesrećom, unezveren, u paničnom komešanju. Davno je pogubio, ili su mu oduzete, sve njegove svetinje, pa su mu onda, preko noći, kada su mu sva živa, religiozna i druga, najtemeljnija osećanja već odavno utrnula, pa opet tutnuli u ruke te stare i nove svetinje, pa se on sad... s tim svojim savremenim kumirima i svecima tetura, luta, bez žive svesti i prave vere. I to više iz panične zbunjenosti nego bilo čega drugog! Prevaren narod. Zaslepljen i oslepljen narod. Kad se bude probudio iz košmara, biće za mnogo štošta kasno. Uzročnici i uzroci, oni koji bi se mogli imenovati, i krivci, oni na koje se još uvek može pokazati prstom – sve će to za čas ispariti. Tako će, svi uzroci i sve posledice, svi računi za svu sramotu i za sve krivice – biti podneseni toj istoj jadnoj masi srpskog naroda. Ostaće groblje za pomen večni”.
Sužavanje prostora kulture
8
0
09.11.2023
Rebalansom entitetskog budžeta, koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, odlučeno je da se izdvajanja za programe i manifestacije iz oblasti kulture sa planiranih 1.200.000 KM smanje na 150.000 KM. Time, ako znamo da je u mjesecima iza nas napravljeno niz zakonskih koraka kojima se sužavaju slobode javne riječi i djelovanja te nevladin sektor označava sintagmom “strani plaćenici”, dolazimo u tačku u kojoj se, pod krinkom štednje, vlasti entiteta Republika Srpska odlučuju zadati još jedan odlučan udarac svakom vidu drugačijeg postojanja i djelovanja van propisanih stranačkih oblika i modela.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
Budući da praktično nije pružen nikakav otpor ranijim represivnim odlukama vlasti, kojima se suspenzira dobar dio svakog djelovanja van partitokratskih struktura, ova najnovija odluka dolazi samo kao još jedan korak u opštoj provincijalizaciji i dekulturalizaciji ovog dijela države Bosne i Hercegovine. I dok su vladajućim usta puna priče o očuvanju kulture i povezivanjima sa svijetom, unutrašnja praksa pokazuje da........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
