Uvijek se u ovo vrijeme, iz godine u godinu, iznova vraćamo na pitanja ZAVNOBiH-a i onoga što nama danas ovaj povijesni trenutak predstavlja ili ne predstavlja. Imajući na umu da je blizina godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma ono što prethodi obilježavanju Dana državnosti BiH, neizostavno se nameće nužnost komparacije ova dva datuma i svih kontradikcija koje ona nosi. Ako sa ove tačke gledišta pokušamo osvijetliti ova dva događaja i to šta oni suštinski znače za nas, susrećemo se sa oprečnim mišljenjima i pogledima. Stvarnost kakvu živimo karakterišu suprotstavljeni društveno-politički odnosi spram ta dva noseća stuba onoga što percipiramo kao savremenu bosanskohercegovačku državu.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
Entitetska rascijepljenost u percepciji jednog i drugog predstavlja samo tragičnu istinu naše nemogućnosti da se usmjerimo ka onome što je za nas suštastvena istina i da u svemu onome što nas spaja tražimo momente koji nas prividno razdvajaju. Sve izvan toga, sve mitomanske priče o našoj srednjovjekovnoj državnosti, daleko su i nedokučive, te kao takve izlaze iz okvira realnog sagledavanja onoga što mi baštinimo i što nas je oblikovalo. Drugim riječima, mi o državnosti, onoj stvarnoj, faktičkoj, možemo govoriti samo u kontekstu dvadesetog vijeka, svaki pokušaj kalemljenja onih drugih istorijskih perioda kao potvrde našeg postojanja maglina je i prostor kojim se nešto što je daleko od nas nastoji koristiti u dnevnopolitičke svrhe. Otuda i sve one smušene predstave o tome šta jeste naša krucijalna tačka okupljanja i šta je ova zemlja u svom kontinuiranom postojanju predstavljala i predstavlja za njene narode i građane ponaosob i u kolektivnom poimanju.
Neosporna je činjenica važnosti sporazuma u Daytonu, prije svega kao tačke mira, momenta koji je prekinuo četverogodišnji krvavi rat u našoj zemlji, čime je ona još jednom dobila priliku da opstane, preživi i da se još pika kao kako-tako jedinstvena teritorija. Međutim, vidimo li ono što je u godinama nakon tog sporazuma rađeno, svi elementi razgradnje, udaljavanja, etničkog principa kao neprikosnovenog i sukoba koji iz toga proizlaze, imaćemo jasnu sliku u kojoj mjeri je Dayton ostavio priliku da se na njegovim osnovama grade platforme međunacionalne isključivosti i prava primata na BiH kao državni prostor. Ako to postavimo u širu istoriografsku mapu, svakom dobronamjernom posmatraču će biti jasno da je zbog svojih etnonacionalnih krakova ovaj događaj doveo do duboke ugroženosti onog multikulturalnog identiteta koji je slovio kao najvažnija činjenica postojanja Bosne i Hercegovine kao države. Kao posljedicu toga mi danas imamo uglavnom šizofreni odnos prema ovoj državnoj zajednici, sveprisutni su etnički ekskluziviteti koji na svakom koraku nastoje negirati i izbrisati te sastavnice koje su neporecivo u središtu našeg identiteta i egzistencije na ovom prostoru.
Sa druge strane, ZAVNOBiH kao fakt kojim je BiH dobila svoj neporecivi okvir, koji isključuje svaku mogućnost monoetničkog preimućstva i isključivosti u odnosu na ovu zemlju, nameće se kao jedini inkluzivni dokument koji i danas snažno predstavlja onu utopijsku viziju da su sličnosti među narodima mnogo veće od onoga što se nameće kao njihova nesnošljivost i nemogućnost zajedničkog života. ZAVNOBiH, ako bi se išlo još dalje u tom promišljanju, ni na koji način ne ostavlja prostor da se njime manipulira, njegovi su postulati jasni. A ti postulati nam nedvojbeno poručuju da je jedina moguća osnova za opstanak ove države ta da njeni narodi nisu okrenuti jedni od drugih, nego jedni na druge upućeni. Još jednostavnije govoreći, ZAVNOBiH nam ističe da bosanskohercegovački narodi nisu nikada živjeli jedni pored drugih, nego jedni sa drugima. Sagledavajući svijet u kojem danas živimo, sva globalna pomjeranja i pretumbavanja, nameće se zaključak da je poučak ZAVNOBiH-a, potencijal koji on i danas nosi, zapravo naš jedini zalog za normalnu budućnost. Svako isključivanje, zatvaranje u nacionalne i nacionalističke torove vodi u nove sukobe i betonira svaki iskorak ka odgovornijem, zdravijem i pravednijem društvu. Tamo gdje su svi ljudi jednaki, bez obzira na sve razlike, može se uspostaviti vjerovanje da budućnost može biti svjetlija i dostojnija ljudskog bića.
ZAVNOBiH kao zalog budućnosti
9
0
24.11.2023
Uvijek se u ovo vrijeme, iz godine u godinu, iznova vraćamo na pitanja ZAVNOBiH-a i onoga što nama danas ovaj povijesni trenutak predstavlja ili ne predstavlja. Imajući na umu da je blizina godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma ono što prethodi obilježavanju Dana državnosti BiH, neizostavno se nameće nužnost komparacije ova dva datuma i svih kontradikcija koje ona nosi. Ako sa ove tačke gledišta pokušamo osvijetliti ova dva događaja i to šta oni suštinski znače za nas, susrećemo se sa oprečnim mišljenjima i pogledima. Stvarnost kakvu živimo karakterišu suprotstavljeni društveno-politički odnosi spram ta dva noseća stuba onoga što percipiramo kao savremenu bosanskohercegovačku državu.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
Entitetska rascijepljenost u percepciji jednog i drugog predstavlja samo tragičnu istinu naše nemogućnosti da se usmjerimo ka onome što je za nas suštastvena istina i da u svemu onome što nas spaja tražimo momente koji nas prividno razdvajaju. Sve izvan toga, sve mitomanske priče o našoj........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Ali Fathollah-Nejad
Rami G Khouri
Nikkei Editorial
