Dok je ova debata dugo zbunjivala umove od školskih dvorišta do akademskih krugova, nedavne teorije sugerirale su da su jaja dinosaurusa snosili preci kokošaka prije milionima godina, prije postojanja samih pilića.

Međutim, naučnici iz Bristola predlažu drugačiji vremenski okvir. Njihova studija, objavljena u časopisu Nature Ecology & Evolution, ispitala je 51 fosilnu vrstu i 29 živih vrsta, kategorizirajući ih ili kao oviparne (nesu jaja) ili živorodne (rađaju žive mlade).

Suprotno prethodnim pretpostavkama, istraživači sugeriraju da su najraniji reptilski preci pilića, koji su prethodili čak i dinosaurima, bili živorodni - rađali su žive mlade umjesto da su polagali jaja. Ovo otkriće dovodi u pitanje konvencionalno razumijevanje evolucije životinja koje nose jaja.

Prema profesoru Michaelu Bentonu sa Univerziteta u Bristolu, pojava amniota, tetrapoda s udovima koji potiču od ribljih peraja, označila je značajnu evolucijsku prekretnicu. Ovi amnioti su razvili vodootpornu kožu i druge adaptacije, omogućavajući im da se otrgnu od vodenih staništa. Međutim, ključna inovacija bilo je amnionsko jaje, koje je pružalo sigurno okruženje za razvoj embriona na kopnu.

Profesor Benton je izjavio: "Naš rad, kao i rad mnogih drugih u posljednjih nekoliko godina, poslao je klasični model ‘gmizavskog jaja‘ u udžbenicima u kantu za smeće."

Vođa projekta, profesor Baoyu Jiang, dodao je: "Ovaj standardni pogled je doveden u pitanje. Biolozi su primijetili da mnogi gušteri i zmije pokazuju fleksibilnu reproduktivnu strategiju u odnosu na jajovodnost i živost."

Studija sugerira da je produženo zadržavanje embrija, ili živorođenje, ponudilo bolju zaštitu ovim ranim reptilskim precima, što ga čini povoljnijom reproduktivnom strategijom od polaganja jaja u njihovom okruženju.

Iako rasprava možda nije u potpunosti riješena, istraživači nude uvjerljive dokaze da je piletina, odnosno njen reptilski predak, možda bila na prvom mjestu, dovodeći u pitanje dugotrajna vjerovanja o evoluciji životinja koje nose jaja.

Ukratko, studija baca novo svjetlo na složenu evoluciju reproduktivnih strategija kod ranih kičmenjaka, dovodeći u pitanje tradicionalne poglede i podstičući dalje istraživanje ove fascinantne teme.