Činjenica da je Dragan Čović dao intervju na Bljeskovom podcastu jeste velika vijest. Prvo zato jer on u pravilu ne istupa tako ležerno i otvoreno u nekontroliranim uvjetima, a oni ovdje ipak jesu bili donekle nekontrolirani, a potom i zato jer je tamo izrekao puno stvari o bitnim temama izrazito otvoreno. Što jeste pohvalno, što god da netko mislio o sadržaju onoga što je rekao. Ovo navodim iz razloga što s jedne strane nije praksa ovdašnjih političkih lidera da otvoreno govore o bilo čemu, a kamoli o vlastitoj prošlosti i emocionalnoj prtljazi, a s druge što bi nam malo otvorenog razgovora o svim, pa i najosjetljivijim temama u javnosti dobro došlo.
Čitajte kolumne Dragana Markovine:
E, sad. Ostaje nam sadržaj izgovorenog, koji je puno zanimljiviji na pitanjima Marija Kordića, Partizanskog groblja, Starog mosta, Veleža i promocije knjige Valentina Ćorića, nego na onome što je možda i najviše odjeknulo, na pitanju izmjene Izbornog zakona. Jer to smo ionako već milion puta čuli i od samog Čovića i HDZ-a i to je jasan politički stav koji oni dosljedno zagovaraju.
Iz svega spomenutog vidimo Čovića, a onda vjerojatno i hrvatsku politiku, u novom ruhu, ali je to ruho takvo da postoji želja da se okrene stranica, ali da se istovremeno ostane vjeran političkim i praktičnim temeljima iz devedesetih. A to jednostavno ne ide, niti može ići.
I nije sad ovdje ni bitno je li se slučajno dogodilo to da ovaj podcast dolazi nekoliko dana nakon promocije knjige Valentina Ćorića u Mostaru, sve uz prisutnost i pohvale od samog Čovića, ili je slučaj tako udesio, ali njegov odgovor jeste indikativan za čitavu priču i stoji nasuprot novom ruhu.
Pa kakvo je u sadržajnom smislu to novo ruho? Takvo da Čović ne samo što ne skriva nego i ponosno naglašava dane kad je bio fanatični navijač Veleža, govoreći o tome čak i s nekom emocijom. Potom tvrdi kako je Stari most njegov, koliko i od nekoga drugoga, zatim čak najavljuje obnovu Partizanskog groblja, kao nekakvog muzeja kojeg vrijedi zaštititi, makar da mu je umnogome sporno partizansko nasljeđe, zbog čega je i branio Marija Kordića i njegov istup, pozivajući se na nekakvu ideju pomirbe u gradu. Da bi na koncu rekao kako je on dobar dio života prijatelj Valentina Ćorića, ali nije otišao na promociju knjige samo zbog toga, nego zato što on u političkom smislu predstavlja hrvatski narod i zbog toga mora “očuvati vjerodostojnost o Domovinskom ratu, tj. očuvati čast Domovinskog rata i čast svih naših branitelja”.
I nije se problem, barem meni, složiti s Čovićem da treba krenuti dalje i ne živjeti vječnu zarobljenost u prošlosti ili koristiti lokalne izbore u Mostaru da se priča o ‘93. godini. S izjavom da je promijenio navijačku pripadnost se već teže složiti, ali ok, to je čovjekova privatna stvar i može se i prihvatiti priča o novim okolnostima, o tome da Zrinjskog onda nije bilo, a sad ga ima. Posebno se može prihvatiti kad se uz to izgovori i poštovanje prema Veležu danas.
Jednako kao što se, a tako sam izjavu o Starom mostu shvatio, čovjek može složiti s tim da ne treba netko samo zato što je Hrvat iz Mostara, pa čak i hadezeovac, ne imati jednako pravo na emocionalni odnos sa Starim mostom, niti odgovarati za nešto što nije počinio ili podržavao. Međutim, međutim. Kad u istom razgovoru isti čovjek kaže da je s političkim razlogom otišao na promociju podržati čovjeka koji je osuđeni ratni zločinac, i to upravo u tom ratu čije dostojanstvo i vjerodostojnost Čović želi očuvati, onda kompletna preostala priča pada u vodu.
I to ne samo moralno nego i logički.
Jer kako ići naprijed i ostaviti prošlost iza sebe, a prvi zagovaraš trajno življenje politike devedesetih, koja je k tome s dobrim razlogom osuđena kao zločinačka. A taj dobar razlog je posebno bio naglašen u ratnom djelovanju HVO-a u Mostaru.
To je točka na kojoj će uvijek pucati svaki pokušaj da se krene dalje i da Mostar konačno postane jedinstven grad u svakom smislu riječi. Hoće li se to nekad promijeniti, ne znam, ali bilo bi lijepo da se dogodi, pa onda neka svatko obilježava vlastita mjesta sjećanja na miru i bez nervoze kod svakog datuma tog tipa.
Čović u novom ruhu
7
0
23.02.2024
Činjenica da je Dragan Čović dao intervju na Bljeskovom podcastu jeste velika vijest. Prvo zato jer on u pravilu ne istupa tako ležerno i otvoreno u nekontroliranim uvjetima, a oni ovdje ipak jesu bili donekle nekontrolirani, a potom i zato jer je tamo izrekao puno stvari o bitnim temama izrazito otvoreno. Što jeste pohvalno, što god da netko mislio o sadržaju onoga što je rekao. Ovo navodim iz razloga što s jedne strane nije praksa ovdašnjih političkih lidera da otvoreno govore o bilo čemu, a kamoli o vlastitoj prošlosti i emocionalnoj prtljazi, a s druge što bi nam malo otvorenog razgovora o svim, pa i najosjetljivijim temama u javnosti dobro došlo.
Čitajte kolumne Dragana Markovine:
E, sad. Ostaje nam sadržaj izgovorenog, koji je puno zanimljiviji na pitanjima Marija Kordića, Partizanskog groblja, Starog mosta, Veleža i promocije knjige Valentina Ćorića, nego na onome što je možda i najviše odjeknulo, na pitanju izmjene Izbornog zakona. Jer to smo ionako već milion puta čuli i od samog Čovića i HDZ-a i........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
