Nisam vjernik, ali jednostavno je šteta propustiti na ovom mjestu sljedeću stilsku figuru: Bog mi je svjedok da o političkoj pojavi i djelovanju Benjamine Karić ne mislim ništa dobro. Štoviše, mislim da je njena pojava u političkom životu zemlje i Sarajeva kao njenog glavnog grada jedna sveopća tragedija u političkom i moralnom smislu, od same činjenice kako je do nje došlo, putem ponižavanja Bogića Bogićevića, preko nacionalističkog relativiziranja Kazana, do nepodnošljivog patetičnog populizma koji ne bira sredstva i ne da se omesti poštivanjem zakona i propisa, o čemu nam govori slučaj Tvrtko. I ne samo što mi je Bog svjedok nego su to i javno dostupni tekstovi u kojima sam o svemu ovome pisao.
Čitajte kolumne Dragana Markovine:
No, ako je istina ono što je Benjamina Karić napisala u svojoj prijavi protiv izraelskog poduzetnika s trenutnom mostarskom adresom i svim vrstama bliskosti s HDZ-om, Amira Grossa Khabirija i to javno objavila, a doista nemamo nikakvog razloga sumnjati u to, u ovom slučaju zaslužuje i ljudsku i društvenu solidarnost, ali i efikasno djelovanje države. Uostalom, ako je suditi po sveopćem Khabirijevom javnom djelovanju po dolasku u Mostar, što vidljivom, što nevidljivom, o čemu je nedavno govorio i Fadil Novalić, izjavivši da mu je ovaj rekao kako ne može Jakob Finci predstavljati židovsku zajednicu u BiH, sve što je gradonačelnica Sarajeva napisala, izgleda sasvim realno.
Čovjek koji se potpuno neutemeljeno navodi kao spasitelj mostarskog Aluminija, a u stvarnosti je tu da eksploatira resurse i nasljeđe nekad velike firme koja će nakon svega ovoga vjerojatno trajno nestati, odlučio se od početka postaviti kao presudan politički i društveni faktor. Pa je tako javna tajna u Mostaru da je, nakon što se nametnuo za čelnika Židovske općine u gradu, ničim izazvan, došao tražiti povrat zgrade Lutkarskog pozorišta, nekadašnje Sinagoge, odavno prodane Gradu Mostaru, bez da mu je, npr. uopće palo na pamet da uloži vlastite novce i završi započetu zgradu židovskog kulturnog centra na Bulevaru. Ono što pak nije javna tajna, nego svima vidljiva stvar jeste to da je Savez antifašista kompletno isključio iz protokola obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta, kojeg je dodatno privatizirao postavljajući kraj spomenika žrtvama, pored zastava Izraela i Bosne i Hercegovine, još i zastavu vlastite firme, što je slučaj bez presedana. Također je na mjestu bitne Galerije Aluminij uselio svoju privatnu kolekciju i okružio je privatnim zaštitarima, a na isti način je i firmu Aluminij opasao kao tvrđavu, puno prije ovog užasa koji se odvija na Bliskom istoku. Zatim je ušao i u nogometni klub Zrinjski, čiji je postao potpredsjednik i počeo bez ikakvog utemeljenja nastupati kao vlasnik kluba, da bi sve okrunio najavom da želi ulagati u medije i s nimalo skrivenom kampanjom podrške užasavajućoj državnoj politici Izraela prema Palestincima nakon Hamasovog terorističkog upada u Izrael.
Drugim riječima, sve ovo navedeno je još i prije onoga što nam je gradonačelnica Sarajeva učinila javno dostupnim ukazivalo na jednu, u ljudskom smislu, bahatost, besramnost i nepoštovanje grada, zemlje, konteksta pa i same jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, što je čak i puno bitnije od njegovih političkih stavova. Zašto bi na koncu politički stavovi nekog poduzetnika koji je praktično jučer došao u Mostar i u BiH bili ikome bitni? Oni su, uostalom, njegova stvar na koju ima pravo i to je to.
Društvo pak koje dopušta ovakvu vrstu ponašanja nekog stranca odavno je izgubilo svako samopoštovanje, što jednako i, nažalost, vrijedi i za ljude iz hrvatskog konteksta u Mostaru. I na kraju, na isti način na koji vjerujem Benjamini Karić, vjerujem i samom Khabiriju u to da je primio čitav niz anonimnih prijetnji od bošnjačkih radikala, nakon što se vidno angažirao na podršci Izraelu u napadu na Gazu. I naravno da je riječ o nedopustivim i nemoralnim prijetnjama koje treba ozbiljno istražiti i suspendirati bilo kakvu mogućnost ponavljanja prijetnji u budućnosti.
Međutim, postoji bitna razlika između ljudi koji anonimno prijete i nemaju nikakvu realnu moć iza sebe i ovoga što on radi Benjamini Karić, zabranjujući joj de facto pravo na vlastiti politički stav i mišljenje. I svašta je ova nesretna zemlja vidjela, ali ovakvo nešto vjerujem da ipak nije.
Khabiriju nema ko da piše
5
0
24.11.2023
Nisam vjernik, ali jednostavno je šteta propustiti na ovom mjestu sljedeću stilsku figuru: Bog mi je svjedok da o političkoj pojavi i djelovanju Benjamine Karić ne mislim ništa dobro. Štoviše, mislim da je njena pojava u političkom životu zemlje i Sarajeva kao njenog glavnog grada jedna sveopća tragedija u političkom i moralnom smislu, od same činjenice kako je do nje došlo, putem ponižavanja Bogića Bogićevića, preko nacionalističkog relativiziranja Kazana, do nepodnošljivog patetičnog populizma koji ne bira sredstva i ne da se omesti poštivanjem zakona i propisa, o čemu nam govori slučaj Tvrtko. I ne samo što mi je Bog svjedok nego su to i javno dostupni tekstovi u kojima sam o svemu ovome pisao.
Čitajte kolumne Dragana Markovine:
No, ako je istina ono što je Benjamina Karić napisala u svojoj prijavi protiv izraelskog poduzetnika s trenutnom mostarskom adresom i svim vrstama bliskosti s HDZ-om, Amira Grossa Khabirija i to javno objavila, a doista nemamo nikakvog razloga sumnjati u to, u ovom slučaju zaslužuje i ljudsku i društvenu solidarnost,........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
