Taman u momentu dok pišem ovaj tekst, predsjednik Republike Hrvatske i čovjek koji je žarko želio biti novi premijer Zoran Milanović se konačno oglasio o ishodu izbora. I to čitavih 20 (dvadeset) sati nakon zatvaranja birališta. I to ne pred kamerama ili novinarima, nego na Facebooku. Napisavši nešto u stilu kako je dvije trećine građana glasalo za promjene i kako se daljnja procedura zna, tj. sada netko treba donijeti dokaz, njemu kao predsjedniku, da ima podršku većine od 76 zastupnika za formiranje Vlade.
S obzirom na to da se ionako oglasio na Facebooku, dakle bez mogućnosti novinarskih pitanja, prava je šteta što nije sačekao još četiri sata, pa da tako dobijemo neustrašivog borca protiv korumpiranih elita koji se inače nije skidao iz medija, a kojem bi u tom slučaju trebala čitava 24 sata da se javno suoči s realnim debaklom vlastite ideje i poruke.
Čitajte kolumne Dragana Markovine:
I da, strogo formalno govoreći, jeste većina glasača podržala neku drugu opciju, koja nije HDZ, i čak još postoji teoretska šansa da se napravi takva antihadezeovska većina koja bi nužno morala uključivati i desne i lijeve, potpuno suprotstavljene stranke, kakvu je valjda Milanović naumio voditi. Ali, pored toga što bi to bilo kratkog vijeka i bilo bi jako isforsirano, čak i kad bi svi akteri bili jako zagrijani za tu ideju, a oni to jednostavno nisu, to i dalje ne bi uspjelo zamaskirati činjenicu da je HDZ, sa 61 osvojenim mandatom, premoćno pobijedio na ovim izborima, a da ih je SDP kao druga lista i ona partija koja je zapravo neslužbeno nominirala Milanovića za premijera, s 42 osvojena mandata, tj. čitavih 19 manje, totalno izgubio. Odnosno, da je Zoran Milanović, da se poslužim alkarskom terminologijom iz sinjskog zavičaja njegovih roditelja, pogodio u ništa.
I to je ključni rezultat izbora, uz jasnu snagu desnice, tj. odličan rezultat Domovinskog pokreta i više nego dobar rezultat Mosta i Možemo. Hrvatska je zapravo na kraju glasala u omjeru od oko 60% glasova za desnicu, bilo ona hadezeovska, više nacionalistička ili više klerikalna, dok je oko 40 % ljudi glasalo za neku od lijevih ili liberalnih opcija. To čak i nije tako loše nakon višedesetljetnog života s nacionalističkim vrijednostima kao dominantnima. Samo što je činjenica da je desnica izborima pristupila puno pametnije i organiziranije od ljevice, kao i da joj je izborni sistem išao naruku. Jer da su SDP i Možemo dogovorili barem tzv. točkastu koaliciju i da je Možemo samostalno u barem one dvije izborne jedinice u kojima je prešao izborni prag od 5%, ali zbog D’Hondtove metode nisu osvojili mandat, to sve uspio napraviti, HDZ bi imao 4-5 mandata manje, a ljevica isto toliko više, pa bi konačni ishod i pitanje tko će biti novi premijer bili puno neizvjesniji.
Ovako je gotovo posve sigurno kako će to opet biti Andrej Plenković, s tim što se doista nalazi u nezavidnoj poziciji, u kojoj će ili morati pomiriti nemoguće, tj. Pupovčev SDSS i izrazito antisrpski Domovinski pokret, ili će morati cijepati blok manjinskih zastupnika ili spomenuti Domovinski pokret. Ili će na koncu morati opet pokušati s Mostom.
Svakako, neće mu biti jednostavno, ali na izborima jeste pobijedio, bez obzira na to što je HDZ osvojio pet mandata manje nego posljednji put.
Zoran Milanović je pak evidentno izgubio, jednako kao što je evidentno to da je značajno pridonio podizanju izlaznosti na preko 62%, odnosno skoro pola miliona više nego na posljednjim izborima.
E sad, zašto Milanović nije uspio. Pa prvo, kasno se počeo prestrojavati ka desnici, odnosno napravio je puno brži luping nego što je statično hrvatsko društvo moglo pratiti, tako da je imao desnu retoriku, a i dalje najveću potporu među glasačima SDP-a, koji i dalje u njemu vide idola i svog predsjednika. Drugo, nije bio izravni kandidat na izborima, što je pomoglo dojmu o njegovom kalkuliranju. Treće, nije ponudio ama baš nikakav program. I četvrto, Zoran Milanović je dokazani gubitnik na parlamentarnim izborima, pri čemu sad ima omjer 1:3 protiv HDZ-a, a teško da će mu nakon ovoga tako glatko proći i nova kandidatura za predsjednika ako se na nju odluči.
Što se tiče toga kako će se sve ovo odraziti na Bosnu i Hercegovinu, jasno je kako se u Sarajevu s pravom likuje zbog njegovog poraza i, o paradoksa, zapravo slavi pobjedu HDZ-a. I to je razumljivo i zbog simbolike i zbog ponosa i zbog toga što bi tenzije između Sarajeva i Zagreba bile puno veće kad bi krenula kontinuirana verbalna razmjena Zorana Milanovića i Željka Komšića.
Međutim, ne treba tu imati nikakve iluzije. Ne postoji nitko u visokoj hrvatskoj politici tko ne misli da treba zakonski regulirati legitimno predstavljanje na izborima u BiH, niti postoji itko kome nije u interesu da Bosna i Hercegovina što prije uđe u Europsku uniju i u NATO savez.
Kad smo na kraju već kod Bosne i Hercegovine, i na biralištima ovdje bila je znatno veća izlaznost nego prije četiri godine, a izašlo je 33.806 ljudi, što znači da iseljavanje Hrvata možda nije onoliko koliko se svima činilo, posebno s obzirom na radni dan kad su se održavali izbori. No, ono što je poražavajuće je to da je nas točno 293 koji su glasali za Možemo, među kojima sam bio i sam, uz onih 36 koji su glasali za listu Fokusa i Republike, što je u zbroju 329 ili u postotku čitavih 0,97% onih koji su glasali za neku lijevu ili liberalnu listu. Tj. niti 1% onih koji nisu glasali za HDZ ili neku od generalsko-klerikalnih lista. A to je već fenomen koji nije objašnjiv homogenizacijom zbog Izbornog zakona u BiH i malobrojnosti Hrvata, a tek je nešto bolje objašnjiv time da oni koji ne misle desno svakako principijelno ne izlaze na izbore za Hrvatski sabor. Neshvatljiva je takva monolitnost i izlazak na izbore kao na nacionalno okupljanje, a istovremeno ismijavanje socijalističkog režima kao jednopartijskog.
Bilo kako bilo, Hrvatska ide dalje kao i do sada.
Zoran Milanović u ništa
12
0
19.04.2024
Taman u momentu dok pišem ovaj tekst, predsjednik Republike Hrvatske i čovjek koji je žarko želio biti novi premijer Zoran Milanović se konačno oglasio o ishodu izbora. I to čitavih 20 (dvadeset) sati nakon zatvaranja birališta. I to ne pred kamerama ili novinarima, nego na Facebooku. Napisavši nešto u stilu kako je dvije trećine građana glasalo za promjene i kako se daljnja procedura zna, tj. sada netko treba donijeti dokaz, njemu kao predsjedniku, da ima podršku većine od 76 zastupnika za formiranje Vlade.
S obzirom na to da se ionako oglasio na Facebooku, dakle bez mogućnosti novinarskih pitanja, prava je šteta što nije sačekao još četiri sata, pa da tako dobijemo neustrašivog borca protiv korumpiranih elita koji se inače nije skidao iz medija, a kojem bi u tom slučaju trebala čitava 24 sata da se javno suoči s realnim debaklom vlastite ideje i poruke.
Čitajte kolumne Dragana Markovine:
I da, strogo formalno govoreći, jeste većina glasača podržala neku drugu opciju, koja nije HDZ, i čak još postoji teoretska šansa da se napravi takva antihadezeovska većina koja bi nužno morala uključivati i desne i lijeve, potpuno suprotstavljene stranke, kakvu je valjda Milanović naumio voditi. Ali, pored toga što bi to bilo kratkog vijeka i bilo bi jako isforsirano, čak i kad bi svi akteri bili jako zagrijani za tu ideju, a oni to jednostavno nisu, to i dalje ne bi uspjelo zamaskirati činjenicu da je HDZ, sa 61 osvojenim mandatom,........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Andrew Mitrovica
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
