Uvijek se pojavi neka luda koja domaćinima pokvari predstavu, a novinare razveseli. U četvrtak je to, na mitingu “Srpska te zove”, napravio Darko Banjac koji je prerano za sebe pomislio da je karakter. Ova politička ptica selica grmila je sa bine na Trgu Krajine o rakijskom kotlu, pečenici, tradiciji i slavi da bi besjedu okončala riječima kako ni mrtav neće u “pedersku Evropu” u kojoj postoje “roditelj jedan” i “roditelj dva”. Oni koji Banjca poznaju i bolje i duže kažu da on ni do danas nije shvatio zašto ga je predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić onako mrko gledala.
Teško je i ponekad nemoguće slušati poštenog Nenada Stevandića, analitičnog Petra Đokića, državničku Željku Cvijanović i pomirljivog Milorada Dodika, ali malo šta je moglo i malo šta će ikada moći da se poredi sa razigranim Banjcem toga dana. Čak ni Dodik ne liči na sebe koliko Banjac želi da liči na njega, a liči na Dodika, što bi rekao danski kraljević, k’o Apolon na satira. Naprosto je teško povjerovati da neko namjerno želi da bude onoliki jednoćelijski politički organizam i da tu jednu ćeliju koristi za naprestano dodvoravanje. Banjac rezonuje da će biti isti kao Dodik ako galami, prijeti i psuje, a ne zna da je to odlika prostaka, a ne – Dodika.
Čitajte kolumne Gorana Dakića:
Miting je bio i prošao i na njemu je svako rekao ono što ionako govori (osim Stevandića i Banjca koji su prije samo deset ili manje godina govorili drugačije). Poziv Srpske je iz nepoznatih razloga ignorisao ministar bezbjednosti BiH i predsjednik DEMOS-a Nenad Nešić, a iz manje nepoznatih razloga među govornicima nije bio gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković iako je njegovo obraćanje bilo najavljeno. Sve se, na koncu svelo, kao što se uvijek poslije mitinga svodi, na jedno jedino pitanje: koliko je ljudi bilo na Trgu? Jedni kažu da je bilo pedeset hiljada, drugi tvrde da nije bilo više od osam. I jedni i drugi su u pravu.
Mitinzi su sjajna stvar, jer uvijek otkriju ponešto o trenutnoj moći “domaćina” i o karakteru mase koja jedva čeka da padne u trans. Okupljanje pod sloganom “Srpska te zove” pokazalo je da SNSD i dalje umije da mobiliše veliki broj građana u svega nekoliko dana. Jeste na Trgu Krajine najmanje bilo Banjolučana, jesu mnogi došli zato što su morali, jesu se po Doboju i Zvorniku plaćale lijepe dnevnice za ekskurziju, ali mitingu se u zube ne gleda. Na bini se oko Dodika okupilo trista čuda – od Milice Zavetnice do kućnog reditelja Pejakovića, ali su svi došli da čuju samo šta ima da im poruči predsjednik kojem je posljednjih dana jedini argument slabilnosti Srpske to što će u aprilu biti isplaćene dvije penzije.
Da bi miting bio uspješan, potrebno je danima održavati stanje neprestane napetosti. Što je opasnost bliža, to će okupljena masa biti veća. Što orkestar više zateže strune na izraubovanim instrumentima, to je publika brojnija. Kada bubnjevi sa bine sviraju ratni marš, na miting dolazi i onaj ko nikada nije. I to svaka vlast, makar bila i najrđavija, zna. Da bi javni servis imao čime da se pohvali u centralnom dnevniku nakon mitinga, tonovi danima moraju biti visoki. Montažeri u pozadini dodaju režanje njemačkog goniča i pola posla je već obavljeno: narod je spreman da krene kuda vođa pokaže.
U toj koreografiji glavnu sporednu ulogu igra muzika koja je puna kosovskih zavjeta, obilićevskih kletvi i kneževskih žrtvi. Gorivo u te agregate koji pumpa krv u umornu masu sipaju Danica Crnogorčević, Uroš Živković, Milica Dosković, čak i Beogradski sindikat. Ritmovi su snažni, prkosni, udarnički, a kljakavi i počesto bijedni stihovi puni su božura, kostiju, napuštenih oltara, prokletih dušmana, gorkih suza, Turaka zulumćara i pjesme dečanskih monaha. Ko poslije toga ne bi krenuo na Prizren, na Kosovo i na Knin? Banjac bi koliko sutra zauzimao Berlin, a da neće privremeno okupirane srpske teritorije. Taman ima od koga da nauči kako se ratuje.
Polovini okupljenih na Trgu Krajine ne smeta što žive kako ne znaju i ne umiju. Druga polovina bi i ono što nema dala onima zbog kojih su došli da se smrzavaju i da nijemo trpe bolove od proširenih vena. Ako je na Trgu bilo pedeset hiljada mrtvih duša, četrdeset i devet hiljada ne zna kako se zove Banjčeva stranka (to, doduše, ponekad ne zna ni Banjac), ali su svi do jednoga uvjereni da su napadnuti, ugroženi i opkoljeni. I niko ne može da im objasni jednu jedinu stvar: da će oni sa bine ponovo prevoziti naftu i cigare alavo se kezeći onima koji kopaju rovove, podmazuju puške i broje ranjene.
Mrtve duše
39
0
22.04.2024
Uvijek se pojavi neka luda koja domaćinima pokvari predstavu, a novinare razveseli. U četvrtak je to, na mitingu “Srpska te zove”, napravio Darko Banjac koji je prerano za sebe pomislio da je karakter. Ova politička ptica selica grmila je sa bine na Trgu Krajine o rakijskom kotlu, pečenici, tradiciji i slavi da bi besjedu okončala riječima kako ni mrtav neće u “pedersku Evropu” u kojoj postoje “roditelj jedan” i “roditelj dva”. Oni koji Banjca poznaju i bolje i duže kažu da on ni do danas nije shvatio zašto ga je predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić onako mrko gledala.
Teško je i ponekad nemoguće slušati poštenog Nenada Stevandića, analitičnog Petra Đokića, državničku Željku Cvijanović i pomirljivog Milorada Dodika, ali malo šta je moglo i malo šta će ikada moći da se poredi sa razigranim Banjcem toga dana. Čak ni Dodik ne liči na sebe koliko Banjac želi da liči na njega, a liči na Dodika, što bi rekao danski kraljević, k’o Apolon na satira. Naprosto je teško povjerovati da neko namjerno želi da bude onoliki jednoćelijski politički organizam i da tu jednu ćeliju koristi za........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
