Šezdeset i peta ti je godina. Mašala. Neka je sa srećom. Od tih šezdeset i pet - najmanje si trideset na vlasti. Mašala i za to. Valja sve to izdržati. Svake dvije godine izbori, teren, rakija s ljudima, pjevanja pod šatorima, lažna obećanja, rasipanje tuđih para, dogovaranje koalicija, podjela fotelja. Svaki bi se čovjek od tolikog stresa umorio i potrošio, ali ti takvima naprosto ne pripadaš. Tebi je vlast potrebna kao što je pecarošu potrebna mirna voda.

Priznajem - oni koji su dva puta mlađi od tebe pored tebe izgledaju kao hercegovački starci koji su stariji i od kamena. Kada bi ti sada bio nešto mlađi, nas bi bilo još manje, ali bi ti imao više. Ako je više od ovoga, naravno, moguće. A vjerovatno jeste, jer ti penzija, kako si rekao, ne pada na pamet. Nezavisnost je daleko, a na tom putu ima još stotine tendera, poslova i dogovora. Valjalo bi da si samo malo umorniji da i mi uhvatimo daha, ali tako nam je kako nam je. I nama s tobom, i tebi s nama.

Čitajte kolumne Gorana Dakića:

Da li bi se penzionisao kada bismo ti dali - sve? Da li bi tada bilo dosta? Ako je to uslov da se i ti malo odmoriš, daćemo ti i ono što se ne daje. Uzmi........

© Oslobođenje