Ko bi umio i znao da objasni šta se u posljednja dva mjeseca dešava sa Skupštinom Grada Banja Luka, zaslužio bi nacionalnu penziju, Orden Karađorđeve zvijezde i Nobelovu nagradu za mir. Ono što se dešava u gradskom parlamentu svakih deset ili petnaest dana naprosto ne može da se objasni nijednim jedinim prirodnim ili neprirodnim zakonom. Čak i oni koji su svikli na razne političke cirkuse u posljednjih dvadeset godina kažu da takvog kijameta nije bilo.
Banjolučka politička sapunica ima više epizoda nego Santa Barbara. Niko više ne umije da pohvata ko s kime šuruje, ko je protiv koga, ko je za rebalans, a ko protiv sjednice, ko hoće da glasa, a ko neće da dođe. U jedanaest sati su na jednoj strani PDP i SNSD, u podne se čini da SDS koji nema nijednog odbornika ima većinu, sat kasnije svi su protiv SNSD-a. Ma koliko se karte miješale, jasno je čije ruke uvijek nose džek pot.
Čitajte kolumne Gorana Dakića:
Posljednje zasjedanje je bilo izuzetno. Smilja Moravac je lovila selfije po skupštinskoj sali, Aco Petković je prostro jaknu i duks i zeru zadrijemao, Bobi Stanarević je sa sunčanim naočarima čekao glasanje... U prvom terminu za glasanje nije bilo dovoljno ljudskog materijala, u drugom ga je bilo još manje, pa je rebalans budžeta još jednom ostao kratkih rukava. Lakoća s kojom se gradski parlament i njegovi očevi i oci sprdaju sa narodom zaprepastila bi i daleko veće cinike nego što je to bio Kundera.
Stanivuković se tri godine rve sa skupštinskom većinom koju predvodi SNSD i koja sa dnevnog reda iz mjeseca u mjesec skida sve - i ono što je za skidanje i ono što niko priseban ne bi skinuo. Pitanje je da li bi se SNSD tako radikalno ponašao da se na njegovom čelu ne nalazi Vlado Đajić, koji bi samome sebi odredio hitnu hospitalizaciju kada bi se pregledao. Ali, doktor je zauzet balovima, zborovima i kotlićijadama i nema vremena za sistematski pregled.
Otkako je postavljen na čelo Gradskog odbora SNSD-a u Banjoj Luci, Đajić je prva starleta Dodikove stranke. Lepi je u nekoliko navrata nadmašio sebe, posljednji put prije pet-šest dana kada je, povodom još jednog skoka sa prozora UKC-a, rekao kako je to svojevrsna svjetska praksa. Prvi doktor SNSD-a Stanivukoviću ne može da oprosti aferu “kiseonik” (koja nikada nije dobila sudski epilog) i čini se da bi Đajić prije pristao na to da mu oduzmu specijalizaciju nego što bi prestao da sanja glavu mladog gradonačelnika na panju.
Cirkus je prije desetak dana dobio i novu tačku, a to je bila - dojava o bombi. Naravno, Stanivuković je za (lažnu) dojavu optužio Đajića, Đajić je istakao da je to Stanivukovićevo maslo, obojica su drugim povodom u roku od dan-dva saslušani u policiji, ali ništa se bitno nije desilo. Sjednica nije održana, rebalans nije usvojen, naručilac bombaškog posla niti je lociran, niti je uhapšen. Svi su tog dana i bar pola narednog znali ko je dojavio da je u Gradskoj upravi postavljena bomba, svi osim - policije. Tako će i ostati.
Predstava je zaista vrhunska. Odbornik SNSD-a Marinko Umićević ratuje protiv Đajića, samim tim bi trebao da podrži Stanivukovića. Narodni front koji je ljuta opozicija SNSD-u ne podržava Stanivukovića, pa je po pitanju rebalansa na strani SNSD-a. Socijalisti se ponašaju onako kako im kaže predsjednik stranke Milorad Dodik, a on im jedan dan kaže da podrže Stanivukovića, a drugog dana da napuste salu. Gradski parlament je postao luda kuća u kojoj svi primaju plate ili naknade umjesto terapije.
Na zasjedanju 11. januara odbornici Skupštine grada glasali su za Prijedlog odluke o realokaciji budžetskih sredstava u javnim ustanovama, a sjednica je prekinuta u toku rasprave o rebalansu budžeta za 2023. godinu. Nastavak je bio zakazan za naredni dan, 12. januara, ali sjednica nije održana, jer nije bilo potrebnog kvoruma, kojeg nije bilo ni 17. januara kada je bio zakazan nastavak ovog zasjedanja.
Stanivuković je 23. januara podnio inicijativu koju je potpisalo 18 odbornika i predložilo predsjedniku Skupštine da nastavak vanredne sjednice o rebalansu bude održan 25. januara, ali se to nije desilo ni taj dan zbog lažne dojave o bombi koja, naravno, nije pronađena, ali je Banja Luka uprkos tome uspješno minirana. Nikada nije bilo gorih i nesposobnijih koji su zapalili fitilj.
Oni su na taj posao, dabome, ponosni, a nama ostaje mrva nade da je ovo najgori rijaliti koji smo gledali i da gore od ovoga ne može biti.
Specijalno vaspitanje
32
0
05.02.2024
Ko bi umio i znao da objasni šta se u posljednja dva mjeseca dešava sa Skupštinom Grada Banja Luka, zaslužio bi nacionalnu penziju, Orden Karađorđeve zvijezde i Nobelovu nagradu za mir. Ono što se dešava u gradskom parlamentu svakih deset ili petnaest dana naprosto ne može da se objasni nijednim jedinim prirodnim ili neprirodnim zakonom. Čak i oni koji su svikli na razne političke cirkuse u posljednjih dvadeset godina kažu da takvog kijameta nije bilo.
Banjolučka politička sapunica ima više epizoda nego Santa Barbara. Niko više ne umije da pohvata ko s kime šuruje, ko je protiv koga, ko je za rebalans, a ko protiv sjednice, ko hoće da glasa, a ko neće da dođe. U jedanaest sati su na jednoj strani PDP i SNSD, u podne se čini da SDS koji nema nijednog odbornika ima većinu, sat kasnije svi su protiv SNSD-a. Ma koliko se karte miješale, jasno je čije ruke uvijek nose džek pot.
Čitajte kolumne Gorana Dakića:
Posljednje zasjedanje je bilo izuzetno. Smilja Moravac je lovila selfije po skupštinskoj sali, Aco Petković je prostro jaknu i duks i zeru........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Rachel Marsden
Donald Low
Bradley Blankenship
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
Abbas Juma
Michael Kwet
