Koliko je nepravno, iracionalno i obmanjujuće tvrditi, u čemu prednjači Ognjen Tadić, da Ustavni sud Bosne i Hercegovine navodno ne može raditi ako nije imenovano svih devet njegovih sudija, svjedoči ne samo ono što je propisano Ustavom Bosne i Hercegovine već i iskustvo Sjedinjenih Američkih Država koje je, kako pokazuje ovaj tekst, ugrađeno i u Ustav BiH.
Dakle, Ustav SAD-a u članu 3. propisuje postojanje Vrhovnog suda SAD-a koji je u svojoj judikaturi još početkom XIX vijeka postavio i razvio shvatanje prema kojem taj sud ima i nadležnost da ocjenjuje ustavnost bilo kog zakona usvojenog u Kongresu SAD-a. U tom shvatanju, koje je do danas Vrhovni sud primjenjivao u brojnim sudskim slučajevima, nalaze se korijeni ideje ustavnog sudstva koje je zaživjelo u Evropi poslije Prvog svjetskog rata, a zatim se poslije Drugog svjetskog rata postepeno širilo i u svijetu.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
No, propisujući da postoji Vrhovni sud, Ustav SAD-a ne propisuje koliko će taj sud imati sudija niti, baš kao i Ustav BiH, i jednom svojom odredbom propisuje da Vrhovni sud ne može raditi ako nisu imenovane sve njegove sudije. A samo takva ustavna odredba, kakve, treba to ponoviti, nema u Ustavu SAD-a baš kao što je nema ni u Ustavu BiH, mogla bi biti osnov za tvrdnju da taj sud ne može raditi dok se ne imenuju sve njegove sudije. U tome, dakle, jesu iracionalnost i obmana koju prave oni koji iznose takvu tvrdnju.
Pošto Ustav SAD-a nema odredbi o broju sudija Vrhovnog suda SAD-a, onda je Kongres SAD-a donio odgovarajući zakon (Judiciary Act) kojim je uredio ovo pitanje još 1789. godine. U početku, zakonom je bilo propisano da Vrhovni sud ima šest sudija, da bi 1869. godine zakonom taj broj bio povećan na devet, i tako je ostalo sve do danas. Dakle, broj baš kao i onaj u Ustavnom sudu BiH.
Pored toga, Kongres SAD-a je svojim zakonom propisao da kvorum u Vrhovnom sudu čini šest sudija tog suda, a to znači većina, pri čemu ni tim zakonom nije propisano da Vrhovni sud SAD-a ne može raditi ako nisu imenovane sve njegove sudije ili da se kvorum od šest uzima u obzir tek kada je izvršen izbor svih sudija, kako bi ovdje htio postaviti stvari Ognjen Tadić, iako ni Ustav BiH, baš kao ni Ustav i zakoni SAD-a, takvo nešto ne propisuje ni na direktan niti na indirektan način.
I upravo zbog takvog sadržaja Ustava i zakona SAD-a, koji je u svojoj suštini gotovo preslikan kod nas kada se radi o ovom pitanju, Vrhovni sud SAD-a je u više navrata do sada radio i kada nije imao sve sudije. Jedino čega se držao, jer mu zakon to propisuje, jeste da ima (i imao je) kvorum od najmanje šest sudija.
Od brojnih primjera koji to dokazuju, navešću jedan vremenski najsvježiji.
Sudija Vrhovnog suda SAD-a Antonin Gregory Scalia umro je 13. februara 2016. godine, usljed čega je taj sud ostao sa jednim upražnjenim sudijskim mjestom. Proći će nakon toga skoro godinu dok na njegovo mjesto 31. januara 2017. godine za sudiju Vrhovnog suda SAD-a nije imenovan Neil McGill Gorsuch, koji je tu dužnost preuzeo 10. aprila 2017. godine.
Kad bi u SAD-u vlast imali oni koji kod nas tvrde da sud ne može raditi ako nisu imenovane sve njegove sudije, onda bi oni stavili ključ u bravu Vrhovnog suda SAD-a od 13. februara 2016. do 10. aprila 2017. godine i zabranili da sud u tom periodu odlučuje o bilo čemu. Ili bi iščašeno tvrdili da se radi o upražnjenom mjestu zbog smrti sudije i da je to navodno druga situacija, gubeći iz vida da je i toj situaciji i situaciji kad sudija podnese ostavku zajedničko da poslije toga sud ostaje bez sudije.
Međutim, u SAD-u ne rade tako zato što znaju da im to njihov zakon, kao i ovdje naš Ustav, ne dozvoljava, budući da propisuje da je kvorum šest sudija Vrhovnog suda SAD-a i pri tome ne zahtijeva da se taj kvorum može računati tek kad su imenovane sve sudije tog suda, baš kao što takav uslov, da prethodno moraju biti imenovane sve sudije Ustavnog suda BiH, ne propisuje ni Ustav BiH.
Zato je, rukovođen takvim slovom zakona, Vrhovni sud SAD-a radio i odlučivao bez jednog sudije od 13. februara 2016. do 10. aprila 2017. godine, jer je imao zakonom propisanu većinu za takav rad.
Po tom istom principu i Ustavni sud BiH ima mogućnost da radi, iako mu trenutno nedostaje troje sudija od ukupno devet, jer Ustav BiH propisuje (član 6) da kvorum čini većina sudija tog suda i nijednom svojom odredbom ne propisuje da se taj kvorum može računati pod uslovom da su prethodno imenovane sve sudije tog suda.
Iracionalnost jedne tvrdnje
12
0
02.02.2024
Koliko je nepravno, iracionalno i obmanjujuće tvrditi, u čemu prednjači Ognjen Tadić, da Ustavni sud Bosne i Hercegovine navodno ne može raditi ako nije imenovano svih devet njegovih sudija, svjedoči ne samo ono što je propisano Ustavom Bosne i Hercegovine već i iskustvo Sjedinjenih Američkih Država koje je, kako pokazuje ovaj tekst, ugrađeno i u Ustav BiH.
Dakle, Ustav SAD-a u članu 3. propisuje postojanje Vrhovnog suda SAD-a koji je u svojoj judikaturi još početkom XIX vijeka postavio i razvio shvatanje prema kojem taj sud ima i nadležnost da ocjenjuje ustavnost bilo kog zakona usvojenog u Kongresu SAD-a. U tom shvatanju, koje je do danas Vrhovni sud primjenjivao u brojnim sudskim slučajevima, nalaze se korijeni ideje ustavnog sudstva koje je zaživjelo u Evropi poslije Prvog svjetskog rata, a zatim se poslije Drugog svjetskog rata postepeno širilo i u svijetu.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
No, propisujući da postoji Vrhovni sud, Ustav SAD-a ne propisuje koliko će taj sud imati sudija niti, baš kao i Ustav BiH, i jednom svojom odredbom propisuje da Vrhovni sud ne može........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
