Jedna odredba Ustava Bosne i Hercegovine će, sasvim izvjesno, biti i ostati predmet sporenja u Bosni i Hercegovini, naročito između bošnjačke i srpske strane, što će biti kamen spoticanja u postizanju dogovora o eventualnom donošenju zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Radi se o članu 6. stav 2. tačka a) Ustava BiH, kojim je propisano da većina svih članova Ustavnog suda BiH sačinjava kvorum. Kada se Ustavom BiH ovo pitanje uredi na takav način, onda to znači da se pitanje kvoruma u Ustavnom sudu BiH može drugačije urediti samo izmjenom Ustava, a ne donošenjem zakona kojim bi se propisao drugačiji kvorum ili kojim bi bilo propisano, na čemu insistira Republika Srpska, da taj kvorum mora da čini određeni broj sudija iz Republike Srpske. Unošenje takvih odredaba u zakon, bez prethodne izmjene navedene odredbe Ustava BiH, bilo bi sigurno povod da se osporava takav zakon, sa prilično izglednom mogućnošću da zakon bude proglašen neustavnim od Ustavnog suda BiH.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
Javnosti u Republici Srpskoj se iznose tvrdnje od nekih pojedinaca da takav zakon ipak može biti donesen, pri čemu se poziva na slučaj Kraljevine Belgije. Tako se Ognjen Tadić u jednom svom tekstu poziva na belgijski Organski zakon o Ustavnom sudu Belgije i član 55. tog zakona, prema kojem na sjednicama Ustavnog suda “mora prisustvovati jednak broj sudija iz obje jezičke grupe - francuskog i nizozemskog jezika”. Međutim, iznoseći ovu tvrdnju, Tadić ne zna, ili neće da zna, šta stoji u Ustavu Belgije, zbog čega se ovo pitanje, onako kako je uređeno Ustavom BiH, ne može upoređivati sa Belgijom. Naime, pravila o belgijskom Ustavnom sudu sadržana su u Poglavlju 5 Ustava Belgije - članovi 141-143. Kada se pročitaju ti članovi, vidljivo je da Ustav Belgije ne uređuje nijedno pitanje o postupku pred Ustavnim sudom Belgije niti o njegovoj organizaciji i radu. Stoga Ustav Belgije, za razliku od Ustava BiH, ne propisuje ništa o kvorumu potrebnom za rad tog suda. Umjesto toga, navedeni Ustav propisuje (član 142. stav 1) da će se sva pitanja sastava, nadležnosti i funkcionisanja Ustavnog suda Belgije urediti posebnim zakonom. Zato, dakle, u odsustvu odredaba o tome u Ustavu Belgije tamošnji federalni parlament može, tačnije rečeno ima ustavnu dužnost, da donese zakon o Ustavnom sudu, kojim može, bez prethodne izmjene Ustava Belgije, da propiše da na sjednicama tog suda moraju biti prisutne sudije iz francuske i nizozemske jezičke grupe.
Za razliku od slučaja Belgije, ovdje kod nas je legitimno tražiti da se takva rješenja propišu i za Ustavni sud BiH, da sjednice tog suda ne mogu biti održane bez prisustva sudija iz svakog entiteta, ali bi to bilo ustavno valjano samo ako bi u tom pravcu bio promijenjen Ustav BiH. U suprotnom, ako bi se o tome donio samo zakon, imali bismo neustavnu situaciju da zakon, koji mora biti u skladu sa Ustavom, propisuje da kvorum za rad Ustavnog suda BiH mora da obuhvati i sudije iz entiteta, iako Ustav BiH propisuje da taj kvorum čini većina od ukupno devet sudija tog suda, bez ikakvih dodatnih zahtjeva u smislu prisustvovanja i sudija izabranih u entitetima.
Na ovakvu ustavnu odredbu pristala je delegacija Republike Srpske na pregovorima u Daytonu, iako je mogla iznositi i drugačiji primjer iz komparativnog ustavnog prava. Naime, Ustav Tanzanije, koji je na snazi od 1977. godine, sadrži odredbe o posebnom Ustavnom sudu te države, koji je nadležan za odlučivanje u ustavnim sporovima o tumačenju tog ustava, do kojih dođe između Tanganjike i Zanzibara kao entiteta koji čine tu državu, baš kao što su Federacija BiH i Republika Srpska sastavni dijelovi BiH. Prema članu 128. Ustava Tanzanije, njen Ustavni sud čini jednak broj sudija iz Tanganjike i Zanzibara. Kvorum čine sve sudije tog suda (član 128. stav 2. Ustava), a odluka je donesena ako za nju glasaju dvije trećine sudija iz Tanganjike i dvije trećine sudija iz Zanzibara (član 128. stav 3. Ustava).
Dakle, komparativno ustavno pravo pruža mogućnost da se poziva i na ovakva rješenja, ali se delegacija Republike Srpske u Daytonu odlučila za sasvim drugo rješenje, ono koje je sadržano u Ustavu BiH. Zbog toga se ovo pitanje sada može drugačije urediti, a da to bude ustavno valjano, samo odgovarajućom izmjenom Ustava BiH, a ne zakonom bez prethodne promjene Ustava.
Ne zakon, nego Ustav BiH
13
0
26.01.2024
Jedna odredba Ustava Bosne i Hercegovine će, sasvim izvjesno, biti i ostati predmet sporenja u Bosni i Hercegovini, naročito između bošnjačke i srpske strane, što će biti kamen spoticanja u postizanju dogovora o eventualnom donošenju zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Radi se o članu 6. stav 2. tačka a) Ustava BiH, kojim je propisano da većina svih članova Ustavnog suda BiH sačinjava kvorum. Kada se Ustavom BiH ovo pitanje uredi na takav način, onda to znači da se pitanje kvoruma u Ustavnom sudu BiH može drugačije urediti samo izmjenom Ustava, a ne donošenjem zakona kojim bi se propisao drugačiji kvorum ili kojim bi bilo propisano, na čemu insistira Republika Srpska, da taj kvorum mora da čini određeni broj sudija iz Republike Srpske. Unošenje takvih odredaba u zakon, bez prethodne izmjene navedene odredbe Ustava BiH, bilo bi sigurno povod da se osporava takav zakon, sa prilično izglednom mogućnošću da zakon bude proglašen neustavnim od Ustavnog suda BiH.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
Javnosti u Republici Srpskoj se........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
