Za samo dva-tri dana na izmaku ove 2023. godine bili smo svjedoci teške bruke pravosuđa Bosne i Hercegovine.

Najprije su nam tu bruku priredili predsjednik Suda Bosne i Hercegovine i bivši direktor OSABiH koji su uhapšeni u istom danu od službenika SIPA, a po nalogu Tužilaštva BiH, zbog sumnje u zloupotrebu njihovih službenih položaja, u vidu nezakonitog prisluškivanja sudija Suda BiH i zaposlenih u Tužilaštvu BiH koji su radili u određenim istragama i predmetima organizovanog kriminala tokom 2020. godine, kako je izjavio Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH.

Vidjeli smo tim povodom tužne i za svako društvo i državu ružne i porazne slike privođenja pomenutog dvojca na ispitivanje u svojstvu osumnjičenih najprije u prostorije SIPA, a onda i u Tužilaštvo BiH.

Čitajte kolumne Milana Blagojevića:

Ubrzo potom, samo dan nakon navedenog privođenja, bili smo svjedoci nove bruke pravosuđa BiH, ovaj put bruke tužilaca Tužilaštva BiH koji postupaju u ovdašnjem najaktuelnijem predmetu po optužnici protiv Milorada Dodika.

Naime, kako je prenijelo više domaćih medija, u tom predmetu 20. 12. ove godine trebao je biti održan glavni pretres.

Ali, ne lezi vraže, do toga već treći-četvrti put nije došlo i to, kako je tog dana izvijestilo Oslobođenje, “jer tužioci Tužilaštva BiH nisu bili spremni za uvodne riječi”.

Odgoditi suđenje zbog ovog “razloga” teška je tužilačka bruka. Kad to kažem, imam u vidu dvije činjenice. Prva je da je predmetnu optužnicu Tužilaštvo BiH podiglo u avgustu ove godine, dakle, prije četiri mjeseca, što je više nego dovoljno vremena za postupajuće tužioce za bilo koju od njihovih radnji na glavnom pretresu. A druga činjenica je da, ako se držimo slova zakona, nema uvodne riječi, a pogotovo takva riječ ne može biti razlog za odgađanje glavnog pretresa. Kada to kažem, imam u vidu Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, koji ne propisuje uvodnu riječ niti dozvoljava odgađanje glavnog pretresa zbog pripreme takve riječi, pa još javnog tužioca.

Zakon to nije propisao niti je mogao propisati zato što zakonodavac sasvim racionalno polazi od uvjerenja da optužnice podiže i zastupa ih profesionalno lice, koje je, makar formalno, završilo više stepeni svog obrazovanja za taj posao pa mu ne treba posebna priprema da na početku suđenja, nakon što pročita optužnicu, izgovori samo nekoliko uvodnih rečenica o njoj. Zato Zakon o krivičnom postupku i propisuje (član 260) da glavni pretres ne počinje uvodnim riječima, već čitanjem optužnice, nakon čega odmah slijedi dokazni postupak, a ne uvodne riječi.

I upravo zbog toga uvodna riječ, odnosno navodna nespremnost za nju od tužioca, nije Zakonom o krivičnom postupku (član 250) ni propisana kao smetnja, odnosno razlog za odgađanje glavnog pretresa.

Zbog toga čudi odluka postupajućeg sudije u ovom predmetu koji je, uprkos slovu zakona, uvažio “razlog” zbog kojeg su tužioci, i to četvoro njih, tražili odgađanje zbog svoje navodne nespremnosti, kao da baš niko od toliko njih ne može pročitati svoju, a ne tuđu optužnicu, i izgovoriti nekoliko svojih rečenica.

To je teška bruka, a ne samo nezakonito ponašanje.

Zbog toga imam osjećaj da kako tužioci, tako i postupajući sudija, samo formalno otaljavaju svoj posao, jedva čekajući da bilo ko od stranaka samo zatraži odgađanje suđenja, ma kako to bilo nezakonito.

Takvo ponašanje, nevezano za to ko je optužen i zašto, šalje po ko zna koji put ružnu sliku o pravosuđu.

A sve je tako jednostavno i lako, samo ako se istinski, a ne pro forme, želi raditi tužilački i sudijski posao, jer zakon daje alate za to.

Naime, član 211. Zakona o krivičnom postupku, koji ostavih za kraj, jasno propisuje da sud može u toku krivičnog postupka kazniti novčanom kaznom do 5.000 KM javnog tužioca, odnosno branioca, ako su njihovi postupci očigledno upravljeni na odugovlačenje tog postupka. Što će reći da, bilo da branilac ponavlja neosnovane i tik u minut pred suđenje podnesene zahtjeve za odgađanje suđenja da bi, karikirano rečeno, tražio izuzeće i posljednje čistačice u sudu ili tužilaštvu, ili da to traži tužilac da bi se, poslije četiri mjeseca, spremio da kaže nekoliko rečenica, to su ne samo postupci očigledno usmjereni na odugovlačenje postupka koji samo zaslužuju sankciju nego je to i, žao mi je što moram reći, sprdanje sa sudom i pravosuđem u cjelini.

Uglavnom, kako je krenulo sve ovo, daj bože da ikako počne.

QOSHE - Tužilačka bruka - Milan Blagojević
menu_open
Columnists Actual . Favourites . Archive
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Tužilačka bruka

22 8
22.12.2023

Za samo dva-tri dana na izmaku ove 2023. godine bili smo svjedoci teške bruke pravosuđa Bosne i Hercegovine.

Najprije su nam tu bruku priredili predsjednik Suda Bosne i Hercegovine i bivši direktor OSABiH koji su uhapšeni u istom danu od službenika SIPA, a po nalogu Tužilaštva BiH, zbog sumnje u zloupotrebu njihovih službenih položaja, u vidu nezakonitog prisluškivanja sudija Suda BiH i zaposlenih u Tužilaštvu BiH koji su radili u određenim istragama i predmetima organizovanog kriminala tokom 2020. godine, kako je izjavio Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH.

Vidjeli smo tim povodom tužne i za svako društvo i državu ružne i porazne slike privođenja pomenutog dvojca na ispitivanje u svojstvu osumnjičenih najprije u prostorije SIPA, a onda i u Tužilaštvo BiH.

Čitajte kolumne Milana Blagojevića:

Ubrzo potom, samo dan nakon navedenog privođenja, bili smo svjedoci nove bruke pravosuđa BiH, ovaj put bruke tužilaca Tužilaštva BiH koji postupaju u ovdašnjem najaktuelnijem predmetu po optužnici protiv Milorada Dodika.

Naime, kako je prenijelo više domaćih........

© Oslobođenje


Get it on Google Play