Predmet ovog nevelikog teksta je samo jedna odredba Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKPBiH) koja treba jednako važiti, bez obzira na to ko je optuženo lice i za šta je optuženo. Radi se o odredbi koja je izazvala posebno interesovanje ovdašnje javnosti nakon što je postupajući sudija Suda BiH uvažio zahtjev odbrane Milorada Dodika za odgađanje glavnog pretresa zakazanog za 22. 11. ove godine, čime je, kako će u nastavku biti pokazano, došlo do kršenja procesnog zakona. No, prije nego što izložim odgovarajuću argumentaciju, moram najprije reći da onim što slijedi ne želim nikome da podilazim niti ovim tekstom napadam Milorada Dodika. Umjesto toga, o ovom čisto stručnom pitanju samo želim iznijeti svoje mišljenje javno, iskreno i pošteno, kako i treba da radi pravnik, bez obzira na to da li je sudija ili obavlja neki drugi pravnički poziv. Sve ovo, dakle, činim bez ikakvih kalkulacija, to jest ne rukovodim se time da je bolje da šutim o ovome da bih ostvario neki cilj niti se bojim što ću imati štetu od onoga što ću reći. Teško nama od kalkulanata, naročito kada dobiju moć.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
Dakle, odbrana Milorada Dodika je od Suda BiH zatražila odgađanje navedenog ročišta, navevši da on ima odranije preuzete obaveze - konkretno, službeni put u Mađarsku. Kada sam ovo pročitao u medijima, prvo što mi je prošlo kroz glavu jeste moje sudijsko iskustvo duže od 20 godina. Za to vrijeme sudio sam, kao sudija ili predsjednik vijeća, u brojnim krivičnim predmetima, za razna krivična djela, od teških ubistava, ubistava, razbojništava, silovanja, pa do teških krađa, zloupotrebe službenog položaja i drugih krivičnih djela. I nikada se ni u jednom od tih predmeta nije dogodilo da optuženi ili njegov branilac traže odgađanje suđenja radi putovanja ili službenog putovanja optuženog. E sad, ne napisah ja ovo da bih se time hvalio, već da bih objasnio kako mi je to iskustvo, iz kojeg se najbolje uči i stiče praktično znanje neophodno za pravilno tumačenje zakona, pomoglo da se najprije logiciranjem zapitam: zamislimo da se radi o licu optuženom za krivično djelo silovanja ili za zloupotrebu službenog položaja (recimo, nezakonito trošenje budžetskog novca). Sasvim je moguće da se to lice tokom krivičnog postupka sve vrijeme nalazi na slobodi, jer je pritvor krajnja mjera koja se ne mora odrediti u svakom slučaju. I sad, imamo lice optuženo za jedno od navedenih krivičnih djela. Da li bi, upitah se, to lice imalo pravo da kaže sudu da zbog ranije preuzetih službenih obaveza traži odgađanje suđenja, jer mora ići na službeno putovanje. Naravno da mu ne bi trebalo dati takvo pravo niti bi sud, ako drži do integriteta sudskog postupka, ikada to dopustio. Ako je tako, odnosno ako to važi za ovakve slučajeve, onda takvo pravilo, rekoh sebi, treba jednako da važi i u drugim slučajevima i za druga lica, jer je to aksiomatika jednakosti svih pred zakonom.
Međutim, ovo logiciranje nije dovoljno budući da se ono može razlikovati od logike zakonodavca koji može za određene slučajeve i da drugačije propiše, pa se takvi slučajevi, često neopravdano, nazivaju “pozitivnom diskriminacijom”.
Zato je najsigurnije pročitati tekst ZKP-a BiH, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku koji se vodi u Sudu BiH koji primjenjuje taj procesni zakon. A u tom zakonu postoji samo jedna, sasvim dovoljna odredba o ovom pitanju. Ona je propisana u članu 250. stav 1. ZKP-a BiH i jednako važi za svaki slučaj, to jest ne pravi razlike u odnosu na bilo koga u smislu da bi, ako se radi o određenoj kategoriji lica, njima trebalo uvažiti zahtjev za odgađanje suđenja zbog njihovog službenog putovanja, dok drugima ne bi. Dakle, ta odredba ne pravi nikakve razlike, nego umjesto toga kaže da se u svakom slučaju glavni pretres može odgoditi samo ako: 1. treba pribaviti nove dokaze, 2. ako je optuženi nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu (misli se na njegovu zdravstvenu nesposobnost) ili 3. ako postoje druge smetnje.
Jasno je da nedostatak određenog dokaza (optužbe ili odbrane), koji se uoči prije zakazanog suđenja, zaista može biti smetnja da se uspješno provede glavni pretres, pa je u tom slučaju opravdano, zakonito i naprosto nužno da se suđenje odgodi dok se dokaz ne pribavi.
Nesposobnost optuženog da prisustvuje glavnom pretresu takođe može biti smetnja za uspješno provođenje glavnog pretresa. Radi se o situacijama kakve su fizička ili psihička bolest optuženog, nastupila nakon izvršenja krivičnog djela, koja, ako to utvrdi odgovarajući sudski vještak, može onemogućiti optuženog da učestvuje u postupku kao njegov neizostavni subjekt. U takvom slučaju, to može biti razlog i za prekid postupka dok traje takvo stanje.
Najzad, ZKPBiH propisuje da se suđenje može odgoditi i “ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno provede”. U ovom slučaju pažnju prilikom tumačenja treba usredsrijediti na termin “smetnje”. Naime, na ovom mjestu zakonodavac nije rekao da se suđenje može odgoditi iz “drugih razloga” ili “drugih opravdanih razloga”, što bi, da je kojim slučajem tako propisano zakonom, bio prilično rastegljiv pojam pod koji bi se svašta moglo podvoditi. Umjesto toga, zakonodavac je propisao da to moraju biti smetnje, a ta riječ, objektivno tumačeno, ima jedino značenje da se radi samo o onim situacijama koje tako utiču na predmetni krivični postupak da se usljed njih on ne može voditi (recimo, bolest postupajućeg sudije, javnog tužioca, branioca ili događaji koji nisu u direktnoj vezi sa krivičnim postupkom, ali ga zbog njih nije moguće voditi - požar u zgradi suda, zemljotres, poplave). Stoga je očigledno da takva smetnja nikako ne može biti putovanje ili službeno putovanje optuženog, jer ono, objektivno, ni na koji način nije zapreka za vođenje krivičnog postupka. Pored toga, u krivičnom postupku ne prilagođava sud glavni pretres putovanjima optuženog, već se optuženi ima prilagoditi sudu, pa i svoja putovanja, upravo zato što je optuženi. U protivnom, kad bi se udovoljavalo optuženom i odgađalo suđenje zbog njegovih putovanja (privatnih ili službenih), to bi vodilo ne samo u kršenje objektivnog značenja riječi “smetnje da se glavni pretres uspješno provede”, što je kršenje procesnog zakona, već bi sud time omogućavao i odugovlačenje postupka unedogled, što je takođe kršenje zakona. Osim toga, možemo samo zamisliti koliko bi takvo postupanje suda bilo ne samo nezakonito već i nemoralno ako bi licu optuženom za silovanje, za razbojništvo, za tešku krađu ili slična krivična djela sud odgađao suđenje zbog putovanja optuženog. A poslije ovakve odluke Suda BiH sada i ta lica, po načelu jednakosti u postupanju, imaju razlog da to isto traže od suda.
Eto zašto je najnovija odluka Suda BiH kršenje ZKP-a BiH. Nažalost, ni prva ni posljednja.
Zakon treba važiti jednako za svakoga
9
0
27.11.2023
Predmet ovog nevelikog teksta je samo jedna odredba Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKPBiH) koja treba jednako važiti, bez obzira na to ko je optuženo lice i za šta je optuženo. Radi se o odredbi koja je izazvala posebno interesovanje ovdašnje javnosti nakon što je postupajući sudija Suda BiH uvažio zahtjev odbrane Milorada Dodika za odgađanje glavnog pretresa zakazanog za 22. 11. ove godine, čime je, kako će u nastavku biti pokazano, došlo do kršenja procesnog zakona. No, prije nego što izložim odgovarajuću argumentaciju, moram najprije reći da onim što slijedi ne želim nikome da podilazim niti ovim tekstom napadam Milorada Dodika. Umjesto toga, o ovom čisto stručnom pitanju samo želim iznijeti svoje mišljenje javno, iskreno i pošteno, kako i treba da radi pravnik, bez obzira na to da li je sudija ili obavlja neki drugi pravnički poziv. Sve ovo, dakle, činim bez ikakvih kalkulacija, to jest ne rukovodim se time da je bolje da šutim o ovome da bih ostvario neki cilj niti se bojim što ću imati štetu od onoga što ću reći. Teško nama od kalkulanata, naročito kada dobiju moć.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
Dakle, odbrana Milorada Dodika je od Suda BiH zatražila odgađanje navedenog ročišta, navevši da on ima odranije preuzete obaveze - konkretno, službeni put u Mađarsku. Kada sam ovo pročitao u medijima, prvo što mi je prošlo kroz glavu jeste moje sudijsko iskustvo duže od 20 godina. Za to vrijeme sudio sam, kao sudija ili predsjednik vijeća, u brojnim krivičnim predmetima, za razna krivična djela, od teških ubistava, ubistava, razbojništava, silovanja, pa do teških krađa, zloupotrebe službenog položaja i drugih krivičnih djela. I........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
