Židov, Nijemac, Amerikanac Kontroverze koje su pratile Henryja Kissingera, najprepoznatljivije lice američke vanjske politike u “kratkom 20. stoljeću”, samo su se nastavile i nakon njegove smrti, koja ga je zatekla kao vitalnog stogodišnjaka koji je donedavno dijelio strateške savjete svijetu: još je ljetos u Kini strateški prijateljevao s Xi Jinpingom, a početkom jeseni je sa Zelenskim ipak revidirao vlastite strateške postavke vezane za pristup Ukrajine NATO-u, kojemu se svojedobno jako protivio. Za neke najgenijalniji od svih diplomata koji predstavlja vrhunac realpolitike i strateških dogovaranja za vrijeme i nakon hladnog rata, za druge duboko kontroverzan čovjek, bez osjećaja za ljudsku patnju, fasciniran moći i uspostavljanjem (geo)političkih granica.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Svašta se nakupilo u Heinzovih sto godina - to je ime koje je dobio po rođenju godine 1923, a koje je kasnije lagano modificirao amerikaniziravši ga u Henry. Njegovo rodno mjesto Fürth u Njemačkoj, u kojemu je proveo prvih petnaestak godina života prije nego što će izbjeći u Ameriku i postati njezin naturalizirani građanin, izazivalo mu je ravnodušnost - sam će to priznati kasnije. Kao protagonista mnogih povijesnih događaja, i Kissingera se često (psiho)analiziralo: da li je na njega i njegove politike ponajviše utjecala izbjeglička sudbina, činjenica da je rođeni Nijemac, ali i Židov, na kojega je nepovoljni društveni kontekst tridesetih godina temeljno utjecao? Kao zreli pedesetogodišnjak, rekao je da djeca “nisu svjesna onoga što se događa” i naglasio kako ne bi nikada dopustio da politički progoni koje je kao dijete doživio kontroliraju njegov život i utječu na političke odabire. Možda i nije govorio potpunu istinu, ali je svakako pokazao da se ne da u javnom prostoru svesti na čovjeka vođenog traumom, tugom i nostalgijom. Kao školarac je volio nogomet, a kada su nacistički zakoni isključili sve židovske dječake, pa i njega, sa sportskih aktivnosti poput nogometa, Heinz je našao nešto pozitivno i u tome: makar je mogao nastaviti loptati se sa svojima u juniorskoj židovskoj ekipi. Njegova uža obitelj je uspjela pobjeći u Ameriku na vrijeme, dok je gotovo čitavu širu obitelj izgubio u holokaustu. Kada se 1944. vratio u rodnu Njemačku u vojnu misiju, napisao je kako je ponosan što se vratio, ali “kao slobodan američki vojnik”.
Nakon dvije etape njegovog života - emigriranje i povratak - treća etapa koja je utjecala na njegova shvaćanja je ona akademska. Na prestižnom Harvardu doktorira 1954. i započinje profesuru, ali čini se da mu nešto nedostaje. Kasnije će u ovalnom uredu priznati predsjedniku Nixonu da je akademski život poprilično depresivan i nesiguran, a važne teme - kakva je primjerice tema njegovog doktorata - ne izazivaju pretjerani interes. Javni interes Kissinger će vrlo brzo pronaći kao vodeći kreator američke vanjske politike, predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost i na kraju kao američki državni tajnik u izazovnom periodu 1973-1977. Ovaj period će obilježiti i najveće kontroverze: počevši od Vijetnamskog rata, bombardiranja Kambodže, pa do orkestriranja državnih udara u Latinskoj Americi. Kontroverze ga nisu spriječile da dobije Nobelovu nagradu za mir zajedno s Le Duc Thonom, s kojim je, nakon godina pregovaranja, uspio dogovoriti prekid vatre u Vijetnamu, koji će zaživjeti tek nekoliko godina kasnije.
Kauboj Henry No, kontroverze jednog tako moćnog čovjeka poput Kissingera nitko nije bolje razmaskirao nego žena, briljantna talijanska novinarka Oriana Fallaci. Pokajavši se kasnije zbog samog intervjua, Kissinger će izjaviti da je to bila najgluplja stvar koju je u životu napravio. Te 1972. godine Fallaci je Kissingera predstavila na gotovo komičan način. Napisala je “kako on ne puca i ne tuče se, ne iskače iz automobila u pokretu kao James Bond”, ali “savjetuje i završava ratove”, “budi predsjednika Amerike kada hoće”, “susreće se s Mao Ce-Tungom kada želi”, a i slobodno ulazi u Kremlj kada želi. Željela je saznati tko je u biti taj Kissinger? Iako hladan i monotonog tona, novinarka je izvukla iz Kissingera sad već gotovo kultne citate o tome kako definitivno ne pati za moći kao takvom, ali kako se čovjek na nju lagano navikne, pa će “kada napusti svoju poziciju, sigurno osjetiti da mu moć nedostaje”. Razloge svoje popularnosti Kissinger će objasniti da “Amerikanci vole kauboje (…) koji na konju sami ulaze u gradove i sela”. Mislio je on na sebe koji je uvijek djelovao sam i na autentičan način, objasnit će, a upravo taj njegov kaubojski stil izaziva popularnost zbog svog posebnog stila ili tehnike. Tako je Kissingerov put od traumatiziranog djeteta, mladog znanstvenika, talentiranog stratega aterirao u sferu kauboja i Indijanaca, a čini se da mu je taj aspekt najviše i odgovarao.
Na stranu sva prethodna iskustva koja su ga obilježila, ipak u realnoj politici dominiraju sila, podjela moći, omeđivanje granica, liderstvo i razni strateški marifetluci - mislio je Kissinger - a upravo će time i ući u legendu, pogotovo kod osoba koje preferiraju slične političke osobine, bilo na domaćem, bilo na međunarodnom planu. Dok je u vlastitim vanjskopolitičkim strategijama razvijao vrhunski funkcionalne modele kontrole geopolitičke moći, iskustva su pokazala da takvi modeli često dovode na lokalnoj razini do ogromne količine nesreće za konkretne ljude i nacije, kojima su takve politike u amanet ostavile kroničnu nestabilnost, sektaštvo i društveno nazadovanje. Ostavile su okvir idealan za stagnaciju društva i razvoj plejade lokalnih političkih kauboja, koji se ponekad vole referirati na diplomata Kissingera ili, bolje, kauboja Henryja.
Kauboj Henry i diplomat Kissinger
13
1
06.12.2023
Židov, Nijemac, Amerikanac Kontroverze koje su pratile Henryja Kissingera, najprepoznatljivije lice američke vanjske politike u “kratkom 20. stoljeću”, samo su se nastavile i nakon njegove smrti, koja ga je zatekla kao vitalnog stogodišnjaka koji je donedavno dijelio strateške savjete svijetu: još je ljetos u Kini strateški prijateljevao s Xi Jinpingom, a početkom jeseni je sa Zelenskim ipak revidirao vlastite strateške postavke vezane za pristup Ukrajine NATO-u, kojemu se svojedobno jako protivio. Za neke najgenijalniji od svih diplomata koji predstavlja vrhunac realpolitike i strateških dogovaranja za vrijeme i nakon hladnog rata, za druge duboko kontroverzan čovjek, bez osjećaja za ljudsku patnju, fasciniran moći i uspostavljanjem (geo)političkih granica.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Svašta se nakupilo u Heinzovih sto godina - to je ime koje je dobio po rođenju godine 1923, a koje je kasnije lagano modificirao amerikaniziravši ga u Henry. Njegovo rodno mjesto Fürth u Njemačkoj, u kojemu je proveo prvih petnaestak godina života prije nego što će izbjeći u Ameriku i postati njezin naturalizirani građanin, izazivalo mu je ravnodušnost - sam će to priznati kasnije. Kao protagonista mnogih povijesnih događaja, i Kissingera se često (psiho)analiziralo: da li je na njega i njegove politike ponajviše utjecala izbjeglička sudbina, činjenica da je rođeni Nijemac, ali i Židov,........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Tarik Cyril Amar
Rami G Khouri
Dr Ramzy Baroud
Mort Laitner
Bradley Blankenship
