Jedan pisac i jedna premijerka Izgleda da Drugi svjetski rat, simbolički i u svijestima mnogih nikada nije završio, a recentni primjer iz Italije ide u prilog tome. Naime, na Dan oslobođenja Italije od fašizma – 25. travanj – koji označava kraj rata i koji se kao nacionalni praznik slavi još od početka pedesetih godina, dogodio se zanimljiv javni skandal između autora Antonija Scuratija i talijanske premijerke Giorgie Meloni. Scurati, univerzitetski profesor komparativne književnosti i kreativnog pisanja, autor mnogih svjetski priznatih djela u kojima tematizira iskustvo talijanskog fašizma te lik i djelo Mussolinija, pozvan je od talijanske radio-televizije RAI da održi javni govor o samom fašizmu: kupili su mu kartu, rezervirali hotel i onda jednostrano otkazali njegovo gostovanje, što je kod mnogih izazvalo opravdanu sumnju da se radi o cenzuri pripremljenoj u kuhinji same talijanske premijerke Meloni, koja vješto koketira s neofašističkim naslijeđem i limitira kritiku fašizma u javnom prostoru.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Život bez bankovnog računa
Monstrumi među nama
Scurati je izrazito plodan i talentiran autor, koji je najpoznatiji po svoja dva romana o Mussoliniju u kojima ga promatra kao “Dijete svoga vremena” i “Čovjeka providnosti”. Njegov interes nije samo historiografski, Scuratija zanima sadašnjost, koju i ne vidi baš pretjerano obećavajuću: piše o socijalnoj nejednakosti, medijskom terorizmu, potplaćenim radnicama s Istoka, opsesivnom strahu od migranata, nihilizmu i hiperseksualiziranosti mladih, te vješto secira konzumeristički mentalitet, opsesiju wellness centrima, zdravim životom i sličnim znakovima našeg vremena. Njegov cenzurirani govor je uljuđen, artikuliran i jednu povijesnu epizodu – ubojstvo Giacoma Matteotija od fašističkih milicija od prije sto godina, zatim propast demokracije i uspon fašizma – ne vidi samo kao jedan povijesni događaja, već i u aktualnoj talijanskoj politici pronalazi elemente neo ili postfašizma.
Scurati je u svom govoru bocnuo aktualnu vlast u Italiji, riječima kako pred njima stoje dvije mogućnosti: ili će odbaciti “svoju neofašističku prošlosti ili će ponovo napisati prošlost”, dodavši provokativno, kako su odabrali onu potonju. Posebno se dodirnuo premijerke Meloni, aludirajući na nju napisavši kako sve dok oni koji upravljaju ne počnu koristiti riječ antifašizam, aveti prošlosti će nastaviti inficirati talijansku demokraciju. Nakon javne cenzure, predsjednik Mattarela je istakao kako je antifašizam potreban kao vezivno tkivo talijanskog društva, a premijerka Meloni je rekla da se ne slaže sa Scuratijevim stavovima, ali da joj ne pada na pamet da bi ih cenzurirala te je njegov integralni govor objavila u svom FB postu ostaviviši samoj publici da ga prosudi. Dan oslobođenja je i prije znao posvađati Italiju: primjerice 2006. godine Berlusconi je odbio slaviti navedeni dan, a na njegovim privatnim TV kanalima puštao je serijale o fašističkim infrastrukturnim uspjesima koji su imali višemilijunsku gledanost, ali je već 2009. održao govor u kojem slavi ideal slobode, nesavršen doduše, koji je Talijanima njihova borba dala, kada se obračunala s njemačkim okupatorom.
Premijerka – jedna od nas Premijerka se ne da etiketirati niti kao fašist, niti kao antifašist, pa su joj talijanski autori Nadia Urbinati i Gabriele Pedullà u knjizi “Afašistička demokracija Giorgie Meloni” dodijelili naziv afašist. Neobičan termin – priznajemo – kojega je svojedobno koristio i sam Mussolini: u prvoj fazi režima afašistima je nazivao ljude koji nisu bili niti na strani fašizma, a niti protiv, a njih je namjeravao osvojiti rezultatima, izgradnjom, cestama, mostovima, nacionalnim ponosom i sličnim sastojcima njegove političke agende. Suvremenim rječnikom, rekli bismo da se radi o neodlučnim biračima, koje tek treba ideologizirati, a onda i osvojiti.
Spomenuti autori smatraju kako je upravo političko djelovanje premijerke Meloni usmjereno tom biračkom tijelu, kojega zanima funkcionalnost, rješavanje problema, upravljivosti i uvođenjem reda u talijanski javni život, koji je inače vrlo krhak i karakteriziraju ga relativna politička neučinkovitost i manjak funkcionalizma. Nakon što je javno obznanila kako planira izmijeniti talijanski ustav i učiniti ga funkcionalnijim, Meloni se fokusirala na izbore za Europski parlament. “Odlučila sam biti na čelu liste za EU parlament” jer se nalazimo “pred odlučujućom bitkom” – tim je riječima Meloni obznanila svoju kandidaturu s kojom cilja potaknuti biračko tijelo. Dok je u kompletiću nebeskoplave boje držala apokaliptični govor o strahovima, izazovima i budućoj (političkoj) borbi, istakla je da se ne smatra samo talijanskom premijerkom već i lidericom europske konzervativne opcije za koju želi da postane jedna od jačih grupacija unutar Europskog parlamenta i da ljevica završi u ropotarnici povijesti, a usput će ukinuti zelene politike, regulirati migracije koje je muče godinama i etablirati talijanski ponos na europskoj sceni. Smijali su mi se godinama, reći će premijerka, jer potičem iz naroda, nazivali su me “piljaricom”, ali ja se ponosim svojim porijeklom i ne želim da me persirate: zovite me jednostavno Giorgia i, naravno, zaokružite moje ime. Politički inženjering Meloni koji se svodi na sintagmu “ja sam narod, narod je ja”, svjedoči o taktikama kako aktivirati neodlučne: mrvica revizionizma, izbjegavanje jakih ideoloških teza, obraćanje tom malom sitnom i jednostavnom biraču i isticanje spremnosti za borbu. I to je recept za osvajanje Europskog parlamenta u kojemu će – parafrazirat ćemo spomenutog Scuratija – dominirati “tupi, egoistični i obrambeni stavovi”, a oni dalekovidniji, solidarniji i humaniji će se nalaziti samo u demokratskim tragovima.
Mussolinijev duh u Europskom parlamentu?
41
2
03.05.2024
Jedan pisac i jedna premijerka Izgleda da Drugi svjetski rat, simbolički i u svijestima mnogih nikada nije završio, a recentni primjer iz Italije ide u prilog tome. Naime, na Dan oslobođenja Italije od fašizma – 25. travanj – koji označava kraj rata i koji se kao nacionalni praznik slavi još od početka pedesetih godina, dogodio se zanimljiv javni skandal između autora Antonija Scuratija i talijanske premijerke Giorgie Meloni. Scurati, univerzitetski profesor komparativne književnosti i kreativnog pisanja, autor mnogih svjetski priznatih djela u kojima tematizira iskustvo talijanskog fašizma te lik i djelo Mussolinija, pozvan je od talijanske radio-televizije RAI da održi javni govor o samom fašizmu: kupili su mu kartu, rezervirali hotel i onda jednostrano otkazali njegovo gostovanje, što je kod mnogih izazvalo opravdanu sumnju da se radi o cenzuri pripremljenoj u kuhinji same talijanske premijerke Meloni, koja vješto koketira s neofašističkim naslijeđem i limitira kritiku fašizma u javnom prostoru.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Život bez bankovnog računa
Monstrumi među nama
Scurati je izrazito plodan i talentiran autor, koji je najpoznatiji po svoja dva romana o Mussoliniju u kojima ga promatra kao “Dijete svoga vremena” i “Čovjeka providnosti”. Njegov interes nije samo historiografski, Scuratija zanima sadašnjost, koju i ne vidi baš pretjerano obećavajuću: piše o........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Rachel Marsden
Donald Low
Bradley Blankenship
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
Abbas Juma
Michael Kwet
