Jedinstvo Bošnjaka regiona mora biti na malo višem nivou, obrazložio je u petak Dino Konaković, državni ministar vanjskih poslova i lider Naroda i pravde, povod za sarajevsko okupljanje bošnjačkih lidera. Skromni skup zauzeo je i treće mjesto na listi udarnih vijesti centralne informativne emisije entitetskog servisa RS-a, odmah iza “predsednika Dodika u Grčkoj na Delfskom forumu” i spremanja odgovora svijetu ukoliko se drzne da u Ujedinjenim narodima usvoji Rezoluciju o Srebrenici. “Dok iz Sarajeva stižu brojne osude zbog Svesrpskog vaskršnjeg sabora, koji su dogovorili predsjednici Milorad Dodik i Aleksandar Vučić početkom maja, Bošnjaci su u Sarajevu organizovali, kažu, Svebošnjački sabor”, poučio nas je voditelj RTRS-a, a sarajevski izvještač najviše je vremena potrošio nabrajajući sve koji su odbili da dođu, plus one koji nisu ni pozvani, pomalo likujući što je skup u koliziji s idejom bošnjačkih i probosanskih stranaka o građanskoj Bosni i Hercegovini, za koju, je li, RTRS zna da je drugo ime za unitarnu BiH i bošnjačku ambiciju da zagospodari zemljom.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Možda i najviše o ovom skupu govori Vučićeva ponuda da ga on isfinansira. Domaći su analitičari i bez mene zaključili da je čitava priča loša kopija modela srbijanskog predsjednika, koji već nedjeljama gromoglasno najavljuje srpsko vaskršnje saborovanje s patrijarhom Porfirijem i nezaobilaznim predsednikom Dodikom. Ovaj posljednji dvodnevno svesrpsko druženje već naziva Danom D i obećava teške odluke, koje su - zna se - dio spektra njegovih prijetnji o otcjepljenju Republike Srpske od BiH, a u ovom času je spisku ucjena i neprijatelja pridodao Generalnu skupštinu UN-a pred kojom će se naći Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici. Dakle, lažni Schmidt, kako zove visokog predstavnika u našoj zemlji, izgubio je centralnu poziciju u Dodikovom nacrtu vaskršnjih zaključaka, biće i zato što se u međuvremenu podružio s Vučićem. Da srbijanski predsjednik ne prati njegove ambicije, Dodik je priznao i obećanjem kako će učiniti sve da Vučića nagovori da nadolazeće teške odluke podrži. Vučić je, pak, nastupio naširoko: najveći neprijatelji Srba su NATO-velikaši, kojima je gordo i zaprijetio, a ako treba, neće spavati zarad borbe protiv njih “političkim, a nikako vojnim sredstvima”. Obraćajući se naciji nakon još jednog vanrednog sastanka s Dodikom i njegovim najvjernijim trabantima Željkom Cvijanović i Nenadom Stevandićem, zvučao je tegobno, bahato, uvredljivo (političare iz Sarajeva je nazvao bitangama, da bi se samo nekoliko minuta kasnije pohvalio kako Bošnjacima nikada nije uputio nijednu lošu riječ, iako je “čak 9.200 tekstova izašlo o tome kako je on tobože snajperisao Sarajlije”), ali i dalje s jasnom porukom: on moli rukovodstvo RS-a da svakog dana razmišlja, jer mir nema cijenu. Time je i potvrdio Dodikovu potrebu da ga nagovara jer mu praktično nije obećao ništa.
I Vučića i Dodika brinu opstanci na vlasti, pa je svesrpsko vaskršnje okupljanje prilika da se ljestvica prijetnji podigne kako bi se i jedan i drugi okoristili po već oprobanom receptu - što je kriza veća, veći je i ćar. Da se ne osvrću na rizike i opasnosti, jasno je odavno. Problem je što su obojica svojim autokratskim metodama, prkošenjima i čitavim arsenalom dramatičnih poruka atmosferu u regiji podigli do usijanja. No, Vučić je toga svjestan i zato svoje epske opise čuvanja srpskog ponosa, borbe protiv kolonizatora i velikaša i svesrpske gordosti redovno okončava potrebom za mirom sa bošnjačkom braćom. Dodiku je i familija na crnoj listi, pa su mu manevarske mogućnosti skučene: njegova se kći zadnjih dana brutalno - tatinim homofobičnim rječnikom - obračunava s neistomišljenicima u Srbiji, dijelu tamošnje scene koja (ispravno) primjećuje kako je Dodik uteg na vratu zvaničnog Beograda. Slično je Vučićev nastup razumio i nekadašnji gensek SNSD-a, pa se toliko razljutio da je u svom blogu zatražio rezolutno odmicanje rukovodstva RS-a od srbijanskog predsjednika, posve uvjeren da Vučić RS-u niti može niti hoće pomoći. Istine radi, RS-u, barem što se opstanka tiče, pomoć i ne treba, a samostalnost kojom Dodik prijeti - kako god se na to gledalo - najveća je prijetnja upravo entitetu koji lider SNSD-a sustavno urušava. Ekonomski korupcijom i bezočnom pljačkom, politički svojim mantrama čiji je jedini cilj isprovocirati sukob. Rat je Dodiku izlazna strategija, no nikako mu ne odgovara da ga sam pokrene. Toga su svjesni i NATO-velikaši, pa EUFOR s razlogom raspoređuje rezervni sastav čija je komanda usaglašena sa Sjevernom alijansom. Toga bi morali biti svjesni i Bošnjaci, čak i oni koji se busaju u tuđa junačka prsa. Bosna i Hercegovina je odbranjena, u Daytonu je potvrđen njezin zavnobihovski ustroj, zahvaljujući - između ostalog - i neuspjehu onog ratnog bošnjačkog sabora. Zato nije loše što je i ovaj najnoviji turističkog karaktera. Bošnjaci vole reći da im je najviše stalo do Bosne i Hercegovine pa je onda i red da svoje političke snage fokusiraju na dobijeno zeleno svjetlo BiH za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom. Dodik se i s pregovorima već kocka, ali je čak i Vučiću jasno da to kockanje ima rok. Dan D za taj rok neće odrediti ni srbijanski predsjednik ni lider SNSD-a, pa ni Vaskršnji sabor, već upravo Bruxelles i oni NATO-velikaši kojima je još jedino preostalo da priznaju kako je car go.
Rezoluciju o Srebrenici treba promatrati i kroz tu prizmu. Vučić je, nažalost, u pravu kada pita zašto ranije nije donesena. Evo mogućeg odgovora: i Bruxelles i Washington, a s njima i Berlin i London i Pariz, prvo su povjerovali Dodiku kada je javno zvao ratne zločince Karadžića i Mladića da se predaju Haagu i preuzmu krivice za svoja nedjela, a onda su prihvatili Vučića kao recept za miran Balkan. Pogrešno bi bilo reći da je došlo vrijeme za naplatu pogrešnih politika. Glavni akteri su se davno naplatili i preplatili, jačajući svoju moć bildajućim nacionalizmima, usput gubeći kompase u količinama uvreda, ucjena i prijetnji. Dodik je došao do zida, a Vučić mu u ovom času (samo) pokušava pomoći da se ne sruši na njega. Barem do izbora u Beogradu. Iako jako dobro zna da Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici nema ničeg novog u odnosu na osam haških presuda o počinjenom genocidu, kao i da je onu Međunarodnog krivičnog suda prihvatila i Skupština Srbije. U presudi se kao počinitelji navode Vojska i MUP RS-a, a Beograd se pominje tek kao akter koji nije učinio sve da spriječi genocid. Što će reći da je Rezolucija o Srebrenici zakasnjeli, ali potrebni čin pozivanja na suočavanje s prošlošću, koju u ovom času Dodik povampireno priziva. Otuda Vučićeve molbe vođstvu RS-a da svaki dan razmišlja: one su ujedno i poruka da svako donosi odluke za sebe, ali i da Vaskršnji sabor - kako god zazvučao - neće otići dalje od srpskog sveta ujedinjenog u čuvanju jezika, kulture i tradicije.
Bošnjaci i Srbi, saborska (ne)vremena
11
1
15.04.2024
Jedinstvo Bošnjaka regiona mora biti na malo višem nivou, obrazložio je u petak Dino Konaković, državni ministar vanjskih poslova i lider Naroda i pravde, povod za sarajevsko okupljanje bošnjačkih lidera. Skromni skup zauzeo je i treće mjesto na listi udarnih vijesti centralne informativne emisije entitetskog servisa RS-a, odmah iza “predsednika Dodika u Grčkoj na Delfskom forumu” i spremanja odgovora svijetu ukoliko se drzne da u Ujedinjenim narodima usvoji Rezoluciju o Srebrenici. “Dok iz Sarajeva stižu brojne osude zbog Svesrpskog vaskršnjeg sabora, koji su dogovorili predsjednici Milorad Dodik i Aleksandar Vučić početkom maja, Bošnjaci su u Sarajevu organizovali, kažu, Svebošnjački sabor”, poučio nas je voditelj RTRS-a, a sarajevski izvještač najviše je vremena potrošio nabrajajući sve koji su odbili da dođu, plus one koji nisu ni pozvani, pomalo likujući što je skup u koliziji s idejom bošnjačkih i probosanskih stranaka o građanskoj Bosni i Hercegovini, za koju, je li, RTRS zna da je drugo ime za unitarnu BiH i bošnjačku ambiciju da zagospodari zemljom.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Možda i najviše o ovom skupu govori Vučićeva ponuda da ga on isfinansira. Domaći su analitičari i bez mene zaključili da je čitava priča loša kopija modela srbijanskog predsjednika, koji već nedjeljama gromoglasno najavljuje srpsko vaskršnje saborovanje s patrijarhom Porfirijem i nezaobilaznim predsednikom Dodikom. Ovaj posljednji dvodnevno svesrpsko druženje već naziva Danom D i obećava teške odluke, koje su - zna se - dio spektra njegovih prijetnji o otcjepljenju Republike Srpske od BiH, a u ovom času je spisku ucjena i neprijatelja pridodao Generalnu skupštinu UN-a........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
