Clara Zetkin bi konačno bila ponosna na Zapadni Balkan: ovdje, gdje žene ubijaju čak i zato što su partnera zlostavljača prijavile policiji, dvije su žene zatalasale domaću stvarnost tolikim intenzitetom da su se bahati muški vlasnici politike i (svih) naših života našli u čudu i sad užurbano traže nove štandove za prodaju stare magle. Istina, žene nisu domaće željke, slijepe poslušnice odanih partijskih vođa: jedna je predsjednica Evropske komisije, a druga je (samo) vršiteljica dužnosti pomoćnika sekretara za finansije Sjedinjenih Američkih Država. Ursula von der Leyen je, najavljujući preporuku EK-a o otvaranju pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, isposlovala apsolutni konsenzus medija u našoj zemlji i zaradila naslovnice i udarne termine u vijestima. I iskoristila ih za preciznu detekciju domaćeg stanja. Ma kako to bolno zvučalo, ma koliko se njezine riječi naknadno pokušavaju amortizirati geopolitičkom slikom izazvanom agresijom Rusije na Ukrajinu, tužna je istina da su ovdašnje vlasti u zadnju godinu učinile više za EU put naše zemlje nego cijele prethodne decenije. A mi znamo s koliko muke i uz koliko protivljenja i peripetija je i to malo urađeno. I htjeli to priznati ili ne, znaju to i najveći kočničari napretka koji se nastoje skriti pod floskulama (ne)određivanja datuma.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
S Annom Morris priča je kompleksnija i doima se poput jačeg (političkog) zemljotresa nakon kojeg tlo nikako da se smiri. V. d. pomoćnika sekretara za finansije SAD-a u Sarajevu se, između ostalog, susrela s nekoliko predstavnika medija - uključujući i Oslobođenje naravno - i onako, iz prve ruke, (pro)govorila o sankcijama svoje zemlje, famoznim crnim listama za koje nas Milorad Dodik, lider SNSD-a i dvostruko pozicionirani na tom spisku, već dosta dugo, i Bakir Izetbegović, lider SDA, nešto kraće, ubjeđuju kako one skoro pa ništa i ne znače. Istina je, za SDA su sankcije bile važan politički signal zbog kojeg su i izborne liste korigirali sve dok nisu dobacile do porodičnog kruga. Ko se, uostalom, još sjeća Amira Zukića, koji je svojevremeno čak pomagao Izetbegoviću da liderstvo u partiji opečati čistkama i progonima ideologije tihićevaca? Nakon stavljanja na američku crnu listu Zukić je izbrisan iz svega esdeaovskog, no kad je na red došao Osman Mehmedagić, Izetbegović se dosjetio da u najslavnijem Dodikovom maniru krene u otvorenu kampanju zahtjeva (?!) američkoj administraciji da mu - pazi sad - dostavi razloge otkud sankcije Osmici (a onda se i naknadno zainteresirao za Fadila Novalića, skoro godinu prije sankcioniranog). Američki ambasador u našoj zemlji Michael Murphy je prošlog ponedjeljka, upravo u našem podcastu, vrlo uvjerljivo i krajnje rezolutno ustvrdio da je posve siguran kako Izetbegović savršeno dobro zna razloge koji su nekadašnjeg direktora OSABiH kvalificirali za crnolistašku poziciju, što će reći da je lider SDA za Dodikovim javnim manirima i metodama posegao, najblaže rečeno, iz sličnih pobuda koje svom arhetipskom neprijatelju sa zadovoljstvom i gotovo svakodnevno prigovara.
No, vratimo se zemljotresu koji je izazvala Anna Morris. Ona je - govoreći o provođenju sankcija licima sa crne liste - novinarima plastično objasnila neugodnosti koje stižu sankcionirane, poput problema s bankama, kazavši naglas da i banke koje ignoriraju sankcije rizikuju posljedice. U Republici Srpskoj, čiji vrh prebogat kadrovima SNSD-a i njegovim satelitima ionako ima problema s namirivanjem para koje nemilice troše i dijele među podobnima, upalile su se sve crvene lampice. Nije da Dodik, Stevandić i družina nisu znali (šta znali, uvjerili se!) za ovaj problem, onoga časa kada je pomoćnica Morris - kao dužnosnica State Departmenta - o njemu progovorila, pušten je duh iz boce. Zapravo su shvatili da postoji spremnost da se izolacionizam koji žive dodatno podeblja i to tako i toliko da postaje posve svejedno što su oni sama suština entitetske vlasti i vladavine. Da je stanje preozbiljno, posvjedočio je sam Dodik, pozivajući poširoku bratiju s crne liste da sami (?!) ugase račune, tobože obećavajući zakonske načine da plaće nastave primati preko pošte. K’o biva, Poštu RS-a smo - kao javno preduzeće - davno pretvorili u partijsku prćiju, a to što je nastup pomoćnice Morris konačno dobacio do ušiju onih kojima je odnos banaka spram sankcioniranih i ranije bio posao, drugi je par opanaka. Ako ćemo pravo, State Department je ne tako davno podsjetio evropske partnere da obrate pažnju na banke koje ne odustaju od Rusije - poput Reiffeisena - upravo zbog sankcija, pa se družina iz RS-a nije trzala. Barem javno. Jesu li Gorica i Igor, oboje sankcionirani, zna tata Mile, koji ovih dana vrišti zbog najnovije trojke sankcionirane zbog korištenja 9. januara kao još jednog sredstva demonstracije podrivanja mira na Balkanu i eklatantnog kršenja Dejtonskog sporazuma.
Ono što Dodik ne pominje, jeste obim posla koji banke imaju sa vrhom RS-a - sve samim crnolistašima - ali zato svoju energiju usmjerava u novi talas optužbi SAD-a. Otuda se po komandi digla SNSD-ova kuka i motika, pa grme o ljudskim pravima, a sam lider mudruje: Bog silu ne voli! A sam je zadnjih desetak godina definicija provođenja sile. I to je ono što političari u ovoj zemlji nikako da shvate - sila za kojom posežu i kojom se, nerijetko zavideći Dodiku, služe u partijskom, institucionalnom i javnom životu mora doći na naplatu. Pa makar ih - što njima još teže pada - na to podsjećale žene.
Bog silu ne voli, reče Dodik
6
3
18.03.2024
Clara Zetkin bi konačno bila ponosna na Zapadni Balkan: ovdje, gdje žene ubijaju čak i zato što su partnera zlostavljača prijavile policiji, dvije su žene zatalasale domaću stvarnost tolikim intenzitetom da su se bahati muški vlasnici politike i (svih) naših života našli u čudu i sad užurbano traže nove štandove za prodaju stare magle. Istina, žene nisu domaće željke, slijepe poslušnice odanih partijskih vođa: jedna je predsjednica Evropske komisije, a druga je (samo) vršiteljica dužnosti pomoćnika sekretara za finansije Sjedinjenih Američkih Država. Ursula von der Leyen je, najavljujući preporuku EK-a o otvaranju pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, isposlovala apsolutni konsenzus medija u našoj zemlji i zaradila naslovnice i udarne termine u vijestima. I iskoristila ih za preciznu detekciju domaćeg stanja. Ma kako to bolno zvučalo, ma koliko se njezine riječi naknadno pokušavaju amortizirati geopolitičkom slikom izazvanom agresijom Rusije na Ukrajinu, tužna je istina da su ovdašnje vlasti u zadnju godinu učinile više za EU put naše zemlje nego cijele prethodne decenije. A mi znamo s koliko muke i uz koliko protivljenja i peripetija je i to malo urađeno. I htjeli to priznati ili ne, znaju to i najveći kočničari napretka koji se nastoje skriti pod floskulama (ne)određivanja datuma.
Čitajte kolumne Vildane........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
