Politički lideri u Bosni i Hercegovini po svojoj bahatosti i aroganciji samo se međusobno mogu takmičiti, no čak ni jedan drugog (i trećeg) nikada ne vrijeđaju onoliko koliko su u stanju potcijeniti i poniziti one kojima se obraćaju. Svoje birače, dakle. Milorad Dodik je to savršeno pokazao proteklih dana: na Jamesa O’Briena se ostrvio tobože podsjećajući ga na slavne američke administracije iz kojih se moglo čuti da je najvažnije da se domaći lideri dogovore. Potpuno ignorišući činjenicu da je i taj koji ga je toliko razbjesnio - pomoćnik državnog sekretara za Evropu i Evroaziju - upravo (i) to rekao. U čemu je onda problem?
Na Fakultet političkih nauka u Sarajevu, gdje je O’Brien govorio o odnosima Sjedinjenih Američkih Država i BiH, Dodik je poslao jaku ekipu svojih novinara sa entitetskog javnog emitera, agencije Srna i ATV-a, privatne televizije koja je zahvaljujući njemu i njegovim mešetarenjima završila na crnoj američkoj listi. Jedva su dočekali da nakon svega što je visoki američki dužnosnik rekao o lideru SNSD-a i predsjedniku RS-a, a baš ga je nacrtao, hrabro priupitaju: Kad vam je toliko stalo do suvereniteta Bosne i Hercegovine, zašto ste protiv suverenog dogovora iz Laktaša?
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
O’Brien je posve ozbiljno istakao baš ono što je nekad govorio i Thomas Miller, bivši ambasador SAD-a u BiH u vrijeme kada je američka administracija Dodika - zbog njegovih stavova o zločinima Mladića i Karadžića koje je tada pozivao da se predaju Haagu i ambicija o BiH kao sretnoj zemlji svih njenih naroda - smatrala onim daškom svježeg vjetra na Balkanu. Dakle, rekao je da je najvažniji dogovor domaćih lidera. No, malo je tužno (šta malo, pretužno je!) da i novinarima, a kamoli političarima, bilo koji strani zvaničnik treba objasniti šta političkom dogovoru obezbjeđuje suverenitet: dvotrećinska većina u državnom parlamentu, neophodna da se intervenira u ustav. I još da ih podsjeti da se politički dogovori prave u institucijama (a ne po imanjima). Naravno, Dodik je pobjesnio, jer zaboga - šta ima Parlament BiH da se izjašnjava o političkom dogovoru! To je - i ne samo za Dodika - lekcija koju naprosto ne želi čuti. Zato je, između ostalog, još poodavno lider SNSD-a i odustao od zapadnih demokratskih načela i okrenuo se majčici Rusiji, u kojoj opoziciono djelovanje, pa čak i drugačije mišljenje od predsjedničkog - uvjerili su nas brojni primjeri - bukvalno znači opasnost po život. Da ne kažem smrt. Autokracija, partijska moć i kult lidera nisu samo ruski niti Dodikov izbor, kao uostalom ni Dodikovo jurišanje na O’Briena zato što je rekao ono što bi on tobože želio čuti. Dozvolit ću sebi digresiju: ima li iko u SDA ko može suvislo objasniti saopćenje nakon sastanka lidera partije Bakira Izetbegovića sa odlazećim ambasadorom Kine i njegovu opredijeljenost da se jačaju veze između kineske Komunističke partije i SDA? Je li to ta ostavština Alije Izetbegovića?
Vratimo se O’Brienu i Dodikovom bijesu, koji se ne smiruje praktično od trenutka kada je govor odjeknuo u javnosti. Prošlosedmični sarajevski gost nije samo čitao i tumačio Dayton, on je pisao njegov najvažniji dio, onaj pravni, što je u petak više puta i ponovio. Pa one koje je trebalo i podsjetio da je u bazi Wright-Patterson, nadomak Daytona, Bosna i Hercegovina naslijedila Republiku BiH, preuzevši njezino državno nasljeđe i mjesta na međunarodnoj sceni, između ostalog i saučestvujući u Sporazumu o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije. U toj vazduhoplovnoj bazi, nadomak Daytona, dogovoreno je i ustrojstvo BiH - čine je dva entiteta, koja nemaju državnih ovlasti, pa je stoga posve isključena svaka mogućnost entitetskih odluka koje mogu promijeniti karakter države, što će reći da RS ne može donijeti odluku o secesiji a da ona automatski nije atak na Ustav BiH i Dejtonski mirovni sporazum, što su dokumenta međunarodnog karaktera, budući da su na njih svoje potpise stavili svi (sa)učesnici u ratovima devedesetih na teritoriji BiH, kao i oni međunarodni faktori koje danas zovemo garantima mira i stabilnosti. Uputio nas je - između ostalog - i u načine izbora visokog predstavnika, maksimalno dajući podršku svoje zemlje Christianu Schmidtu i bonskim ovlastima, kada su potrebne.
Dogovor u Bakincima, u Miletovoj bazi nadomak Laktaša, koji nije suveren ni kada su sami akteri u pitanju, ima onu Dodikovu napomenu o zabrani Schmidtovog djelovanja, i ambicije dogovarača o Ustavnom sudu BiH i načinu izbora stranih sudija. O’Brien, pak, nema dilema: jednog dana strane sudije neće biti neophodne u BiH, ali sada jesu. Kao što uostalom nema dilema ni kada je o korupciji riječ: jasno i glasno je prozvao i Dodika i Čovića i Izetbegovića (kod ovog posljednjeg, istina, u pitanju je supruga) i, kao neko sa podužim stažem u onom odjelu State Departmenta koji se bavi crnim listama, oslikao modele vlasti koji su crni da ne mogu crnji biti. Dodik se očito ne slaže, zato i bjesni. Dragan Čović mudro šuti, svjestan da ga se lako mogu odreći i oni u koje se zaklinje, ukoliko nastavi sa svojim gasno-plinskim inaćenjem, a iz SDA stižu upravo onakve poruke kakvu i politiku ova partija pod Bakirom vodi - podrška svemu što je O’Brien rekao izuzev onom dijelu o Sebiji i respiratorima.
Kad se podvuče crta, ostane euroatlantski put BiH. SAD podržavaju BiH na tom putu, jasan je O’Brien, toplo nam preporučujući i aktivno saučešće u regionalnom dogovoru nedavno postignutom u Skoplju o jedinstvenom tržištu, koje otvara mogućnost čitave milijarde eura za našu zemlju. Evropski put zajedničkim snagama podržava i ekipa iz Bakinaca, no doima se s figama u džepu. Upravo je to razotkrio američki podsekretar za Evropu i Evroaziju dovodeći ih diplomatski u situaciju da se posve razotkriju: ako su zaista za europut, usvojit će ono što moraju, u slučaju izbora garantirat će (samo) izborni integritet, a kroz pregovore - kada se otvore - usaglašavat ćemo pravnu stečevinu BiH do neophodnog nivoa demokratizacije. Što se trojke tiče, na dobrom je putu, ali pravi ispit polagat će na borbi protiv korupcije. A da i SAD imaju figu u džepu, dao je jasno do znanja: koliko god se ovdašnje vajne demokrate upinjale da obezvrijede crne liste, one imaju dvojako dejstvo - jedno je da saučesnicima crnolistaša poruče s kim imaju posla, a drugo je da se i Evropa može ravnati. Što od EU očekuju SAD. Na ovim našim prostorima to se kaže - pametnom je i išaret dovoljan. No, O’Brien računa s ovdašnjom arogancijom i bahatošću, pa se odlučio za direktniju opciju: jasno, glasno i u više navrata potcrtao je sadejstvo s Michaelom Murphyjem, aktualnim ambasadorom, ne štedeći komplimente za njegov angažman. Hvaleći i njegov fotodar zbog kojeg u uredu gleda Stari most.
Dayton i(li) Laktaši
8
0
05.02.2024
Politički lideri u Bosni i Hercegovini po svojoj bahatosti i aroganciji samo se međusobno mogu takmičiti, no čak ni jedan drugog (i trećeg) nikada ne vrijeđaju onoliko koliko su u stanju potcijeniti i poniziti one kojima se obraćaju. Svoje birače, dakle. Milorad Dodik je to savršeno pokazao proteklih dana: na Jamesa O’Briena se ostrvio tobože podsjećajući ga na slavne američke administracije iz kojih se moglo čuti da je najvažnije da se domaći lideri dogovore. Potpuno ignorišući činjenicu da je i taj koji ga je toliko razbjesnio - pomoćnik državnog sekretara za Evropu i Evroaziju - upravo (i) to rekao. U čemu je onda problem?
Na Fakultet političkih nauka u Sarajevu, gdje je O’Brien govorio o odnosima Sjedinjenih Američkih Država i BiH, Dodik je poslao jaku ekipu svojih novinara sa entitetskog javnog emitera, agencije Srna i ATV-a, privatne televizije koja je zahvaljujući njemu i njegovim mešetarenjima završila na crnoj američkoj listi. Jedva su dočekali da nakon svega što je visoki američki dužnosnik rekao o lideru SNSD-a i predsjedniku RS-a, a baš ga je nacrtao, hrabro priupitaju: Kad vam je toliko stalo do suvereniteta Bosne i Hercegovine, zašto ste protiv suverenog dogovora iz Laktaša?
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
O’Brien je posve ozbiljno istakao baš ono što je nekad govorio i Thomas Miller, bivši ambasador SAD-a u BiH u vrijeme kada je američka administracija Dodika - zbog njegovih stavova o zločinima Mladića i Karadžića koje je tada pozivao da se predaju Haagu i ambicija o BiH kao sretnoj zemlji svih njenih naroda - smatrala onim daškom svježeg vjetra na Balkanu. Dakle, rekao je da je najvažniji dogovor........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
