Sarajevska politika je antisrpska i sa njom ne želimo da sarađujemo, grmio je prošlog ponedjeljka Milorad Dodik, redovno nastupajući na svom javnom entitetskom servisu. Dok je intervju emitiran, predsjednik Republike Srpske večerao je u Mostaru, skupa sa čitavom svitom bosanskohercegovačkih političara i šefom Misije Evropske unije u našoj zemlji. Bio je to objed slavlja - srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić navigirao je prvi let iz Beograda do bisera Hercegovine. Na instagramskim fotkama svi djeluju sretno i veselo, iz čega bi se eventualno moglo zaključiti kako im paralelno Dodikovo obraćanje nije zaustavljalo zalogaje u ustima, ali i najpovršnija analiza pokazuje kako je nekako s mostarskim predjelom javno serviran traktat o bosanskim muslimanima, fluidnoj masi za koje mnogi tvrde da su pronevjerili hrišćanstvo, uz supu je kroz grlo sipila najava Dodikove crne knjige o američkom ambasadoru u našoj zemlji, glavno jelo je u sljedovima pratilo obračun s genocidom u Srebrenici, ali i svima onima koji drsko podržavaju ideju o Rezoluciji najavljenoj u Generalnoj skupštini UN-a, naravno, nezaobilazni biftek garniran je tezom o dogovoru s Billom Clintonom da se Armija RBiH povuče iz Srebrenice kako bi Srbi mogli da naprave masakr da bi oni mogli da bombarduju Srbe, da bi uz desert stigli do: “Mi smo sve više nezavisna zemlja, samo drugi to ne vide”.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
U utorak je otvoren Mostarski sajam, sijevali su blicevi, pljuštala su obećanja, milioni, avioni, kamioni, selamet bez presedana, koji nije uspio da zasjeni čak ni notorni Vučićev nastup u kojem je demanti svoga snajperisanja Sarajeva koristio kao krunski dokaz da genocida u Srebrenici nije bilo. Niko mu nije oponirao, ali je federalni premijer i lider SDP-a Nermin Nikšić, sve s osmijehom najavio sastanak državne koalicije, daleko od očiju javnosti, jer - zna se - razgovor nema alternativu. Već sljedećeg dana, prije ročišta u Sudu BiH, u kojem se vodi proces zbog javnog, eklatantnog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, optuženi Dodik zakazao je, netom po okončanju ročišta, pres u svojim odajama u Istočnom Sarajevu, pred početak sastanka s predstavnicima trojke i liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Tako su novinari praktično pozvani da isprate obećani sastanak, čija je daljina od očiju javnosti izmjerena s troja vrata i jednim hodnikom. Da je sastanak počeo, a i kud goni, opet smo saznali od Dodika: s obzirom na to da je lidera Naše stranke - zbog opravdane odsutnosti - zamijenio državni poslanik Predrag Kojović, razjareni domaćin je iskoristio X za obračun s gostom. Kojovića je nazvao bošnjačkim parazitom i najobičnijom fukarom, oduzimajući mu pravo da bude građanin i evropejac, ali je po okončanju tajnog sastanka stao pred novinare da javno ožali zastoj nakon dobijanja statusa pregovarača?!
Ne znam ima li u Bruxellesu ili ovdašnjem uredu Evropske unije ikakvu prođu ova vrsta Dodikovog licemjerstva, ne znam čak ni ko je sve kumovao ovom sastanku, mada je Čović ispričao kako su kolege Nikšić, Dodik i on zaključili da se trebaju sastati i naći rješenje iz situacije koja je nastala. Za lidera HDZ-a rješenje je da do ovog petka u parlamentarnoj proceduri bude usvojen Izborni zakon BiH, za neke bolje upućene rješenja nema, jer ga Dodik neće. Kako god, sastanak koji je podmetnut trojki dogovoren je u Mostaru i kumovao mu je Vučić. Neki kažu da se tom prilikom pozvao na visokog predstavnika Christiana Schmidta, drugi objašnjavaju kako je - posve svjestan težine situacije - čak i Čović pristao da se famozne izmjene Izbornog zakona BiH pošalju u državni Parlament bez političke mantre o načinu biranja hrvatskog člana Predsjedništva. Sve - zapravo - kako bi se pokazalo da je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini suvišan, a Dodik dobio ruku spasa, s obzirom na to da je žal zbog zastoja osobno proizveo serijom ultimatuma koji se svode na poništenje svih OHR-ovih odluka. Time bi dobio kraj sudskog procesa i valjda vjetar u leđa da provede i ostatak svojih obećanja o otcjepljenju RS-a od Bosne i Hercegovine. Progonom visokog predstavnika hajrovao bi i Čović - domaće snage preuzele bi odgovornost za dogovor i evropski put, kojem Hrvatska (i bez Milanovića) udara tempo. Baš zato je pitanje svih pitanja šta tačno dobija trojka? Zašto je Nikšić pristao na sastanak u Istočnom Sarajevu, čak i ako je smiješna istina da mu je Vučić povjerio kako Dodik njega voli više i od Dine Konakovića i od Edina Forte? Ne želim da vjerujem u tvrdnje kako mu je dao i ponudu koja se ne odbija, jer - čak i da jeste - zar iko može biti toliko naivan da vjeruje srbijanskom predsjedniku i njegovoj tobožnjoj ambiciji da doprinese dogovoru zarad bolje BiH? Ili da mu uopće vjeruje da će ikakvo obećanje održati? Osim onog da će lobirati protiv donošenja Rezolucije o Srebrenici.
Razgovor nema alternative, ali politički dogovor ima red poteza da bi do njega došlo. U času kada lideri trojke odlaze u Istočno Sarajevo, već je zakazana sjednica državnog Parlamenta na izričit zahtjev SNSD-a, sjednica za koju je Dodik, u onom intervjuu dvije noći prije, već najavio spektar zaključaka nakon kojih - ako budu odbijeni, a došli su takvi da ih je samo SNSD mogao podržati - slijedi doviđenja i prijatno; već je zakazana i posebna sjednica Narodne skupštine RS-a sa prijedlogom entitetskog izbornog zakona za koji je - čak i opozicija - javno, iz poslaničkih klupa, ustvrdila da je nesporno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, svjesna da će biti - kao što i jeste - usvojen, jer je Dodik i to najavio, i već je - u pauzi te posebne sjednice - bio zakazan miting Srpska te zove, za koji baš niko nije ni očekivao drugačiju poruku od one koja je i odaslana, negiranja genocida. Razgovarati s Dodikom, uoči svih tih zakazanih demonstracija ratnog bubnjanja, naprosto nema razloga. Zašto sastanak nije zakazan za dan poslije? Ionako je na Kolegiju NSRS-a Dodikov ađutant Nenad Stevandić entitetski izborni zakon argumentirao potrebom pojačanog pritiska na Sarajevo. Ovako je taj pritisak dobio i dodatni obol Dodikove potrebe da partnere u vlasti ponizi, predstavljajući ih onim što SDA o njima stalno mantra, izdajnicima dakle i Bosne i Bošnjaka, svojevrsnom troj(k)anskom konju, i još pokaže kako je neoprostivo doći u njegove odaje sa Srbinom kome politički uzori nisu ni on ni Vučić. Predrag Kojović se smrtno zamjerio lideru SNSD-a zato što nije primitivan, ne vjeruje u rakijski kazan kao evropsku civilizacijsku vrijednost i još misli svojom glavom, nema dilema kada je riječ o ljudskim i svakim drugima pravima i ne zanimaju ga Putinove instrukcije. A Rezoluciju o Srebrenici smatra civilizacijskim dugom.
Trojka je, od časa preuzimanja vlasti, uspjela relaksirati odnose u Bosni i Hercegovini, insistirajući na dogovorima. Deblokada evropskog puta najviše je njihova zasluga. Sastanak Čovića i Nikšića, nakon fijaska u Istočnom Sarajevu, svjedoči o riješenosti da se trojka i dalje zalaže za pregovore i evropske standarde. No, to ne znači da imaju pravo bizarnim sastancima spašavati Dodika, a još manje pristajati na njegovo etnonacionalističko ustrojstvo (podijeljene) Bosne i Hercegovine, u kome je kost u grlu Predrag Kojović, a slasna večera s Vučićem čast koja teče vinskim potocima dok Dodik s javnog servisa pljuje i Bošnjake i Srebrenicu i prijeti ratom.
Evropski Mile u obračunu s Peđom
17
0
22.04.2024
Sarajevska politika je antisrpska i sa njom ne želimo da sarađujemo, grmio je prošlog ponedjeljka Milorad Dodik, redovno nastupajući na svom javnom entitetskom servisu. Dok je intervju emitiran, predsjednik Republike Srpske večerao je u Mostaru, skupa sa čitavom svitom bosanskohercegovačkih političara i šefom Misije Evropske unije u našoj zemlji. Bio je to objed slavlja - srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić navigirao je prvi let iz Beograda do bisera Hercegovine. Na instagramskim fotkama svi djeluju sretno i veselo, iz čega bi se eventualno moglo zaključiti kako im paralelno Dodikovo obraćanje nije zaustavljalo zalogaje u ustima, ali i najpovršnija analiza pokazuje kako je nekako s mostarskim predjelom javno serviran traktat o bosanskim muslimanima, fluidnoj masi za koje mnogi tvrde da su pronevjerili hrišćanstvo, uz supu je kroz grlo sipila najava Dodikove crne knjige o američkom ambasadoru u našoj zemlji, glavno jelo je u sljedovima pratilo obračun s genocidom u Srebrenici, ali i svima onima koji drsko podržavaju ideju o Rezoluciji najavljenoj u Generalnoj skupštini UN-a, naravno, nezaobilazni biftek garniran je tezom o dogovoru s Billom Clintonom da se Armija RBiH povuče iz Srebrenice kako bi Srbi mogli da naprave masakr da bi oni mogli da bombarduju Srbe, da bi uz desert stigli do: “Mi smo sve više nezavisna zemlja, samo drugi to ne vide”.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
U utorak je otvoren Mostarski sajam, sijevali su blicevi, pljuštala su obećanja, milioni, avioni, kamioni, selamet bez presedana, koji nije uspio da zasjeni čak ni notorni Vučićev nastup u kojem je demanti svoga snajperisanja Sarajeva koristio kao krunski dokaz da genocida u Srebrenici nije bilo. Niko mu nije oponirao, ali je federalni premijer i lider SDP-a Nermin Nikšić, sve s osmijehom najavio........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
