Da vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud, plastično nam dokazuje lider HDZ-a BiH, koji već mjesecima - kako je to još plastičnije sročila američka administracija - lične i stranačke interese finansijske prirode stavlja ispred interesa onih za koje tvrdi da ih predstavlja. Projekat Južne interkonekcije, koji blokira Dragan Čović, da priča bude sočnija, nije samo energetski i geopolitički važan za Bosnu i Hercegovinu već i za Hrvatsku, koja je već uračunala u svoje planove razvoja plinskih kapaciteta i snabdijevanje naše zemlje, jer je i riječ o spajanju sa susjedstvom i mogućnosti da plin dolazi iz Evropske unije, za razliku od trenutne osuđenosti na Rusiju. SAD su više no jasno uprle prst u Čovića, pa je danas najčešće novinarsko nagađanje kada će završiti na crnoj listi, pri čemu se mnogo češće spominje ukapljeni plin američkog porijekla na LNG terminalu na Krku, nego politički model za kojim poseže lider HDZ-a, a koji je ustvari temeljni grijeh i zajednički imenitelj šarolikom društvu kršitelja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Evropski put pod ruskim šinjelom
Selamet u Bakincima
Slučaj je star skoro tri godine. Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH je 2021. usvojio okvirni zakon potreban za izgradnju i finansiranje projekta, uz aktivan angažman međunarodnih konsultanata i široku podršku domaćih političkih partija. Bilo je to vrijeme dogovorene, ali u praksi nikad dovršene koalicije SDA i HDZ-a, no HDZBiH je podržao zakon, da bi ga Čović zaustavio u Domu naroda čitavim nizom amandmana čija je suština novi (vlastiti) operator prijenosnog sustava, jer tobože ne želi raditi preko BH Gasa zbog manjka Hrvata u ovoj državnoj kompaniji. Da nije do Hrvata, već do para, shvatilo se nakon formiranja nove federalne koalicije, kada je lider Naroda i pravde Elmedin Konaković, aktualni ministar spoljnih poslova BiH, javno ponudio Čoviću da imenuje direktora BH Gasa. Čović je tvrdoglavo ostao pri insistiranju na novoj firmi, ekonomski neodrživoj pored živa BH Gasa, pa više nikom nije trebalo posebno objašnjavati da je cilj osobna politička korist i nove stranačke finansijske jasle. Da je car go, prvi nam je u autorskom tekstu objavljenom još prošlog juna ukazao američki ambasador u BiH Michael Murphy, napominjući da bi uspostava još jednog operatera povećala troškove potrošačima i dalje podijelila tržište gasom u zemlji i pritom upozoravajući da Čović svojim stavovima zapravo prijeti da uništi cijeli projekat.
Lider HDZ-a se nije samo pravio lud na ova upozorenja već je manirom posuđenim iz radionice Milorada Dodika pokušao minimizirati značaj američke administracije, te onako proevropski, kakav je i sam, skriven iza HNS-a nadugo i naširoko podsjetio na značaj formiranja vlasti u BiH i svoj nesumnjivi doprinos u tom procesu. U istom se periodu i sastao s ambasadorom, pa iako se iz njegova saopćenja moglo zaključiti kako je to bio jedan od konstruktivnih sastanaka o euroatlantskom putu BiH, kome je - je li - Čović sav posvećen, mjesecima kasnije novinarima je kazao kako mu je jedna osoba prijetila da će ga optužiti za korupciju, neskriveno aludirajući na Murphyja i isti sastanak. Ovom je to - čini se - bila dobra prilika da se sam prijavi kao neko ko je lideru HDZ-a jasno i glasno rekao da njegova država neće podržavati ničije osobne projekte. Koliko je bio ozbiljan, dalo se iščitati iz pisma Anthonyja Blinkena, američkog državnog sekretara, upućenog ministrima spoljnih poslova BiH i Hrvatske, Elmedinu Konakoviću i Gordanu Grliću Radmanu. Blinken je prilično oštro zatražio da se utječe na Čovića kako bi prekinuo opstrukcije projekta, a njegov pomoćnik za Evropu i Evroaziju James O’Brien je, prilikom nedavnog boravka u BiH, još konkretnije prozvao Čovića zbog ovog slučaja svrstavajući ga u domen korupcije.
Glavno vijeće HNS-a je nakon prvotnog šoka sročilo saopćenje izjavljujući ljubav SAD-u i prepisujući sva ona ranija Čovićeva stajališta o posvećenosti euroatlantskim integracijama i enormnim doprinosima u formiranju funkcionalne Federacije te angažmanu na unapređenju države BiH. Za svaki slučaj, Hrvatsku nisu pominjali, kao ni svoju odanost Čoviću, nisu se izjasnili ni o suštini projekta - obezbjeđenju energetskih resursa s obzirom na to da se Rusija, pokazao je to i evropski primjer, ne libi koristiti plin kao oružje - nisu se čak ni referirali na mogućnost da se, pravljenjem novog operatora, u Mostaru isposluje situacija za kojom s vremena na vrijeme posegne Dodik prijeteći Sarajevu zavrtanjem ventila. Štaviše, u hrvatskim medijima se pojavljuje priča kako Čović novu kompaniju želi da Sarajevo ne bi ucjenjivalo Hercegovinu plinom, baš kao da bi plin trebao biti transportiran do Miljacke padobranima, a za argument svih argumenata kako je nova kompanija strateški važna za opstojnost Hrvata u BiH pobrinuo se sam Čović, objašnjavajući vascijeloj Herceg-Bosni i ostalim zainteresiranim da plin i gas zapravo nisu isto. Ključnu razliku bez ikakve dileme čine njegovi osobni i politički razlozi.
Šta sad? SAD ne kriju spremnost da reagiraju na eklatantni udar na Dayton i to s koruptivnim ambicijama, i zato novinari licitiraju kada će Čović na crnu listu. No, jednako se zanemaruju dva važna aspekta. Projekat Južne interkonekcije je dio šire priče o mreži gasovoda koja bi nautralizirala plin kao rusko oružje, što uključuje i Grčku i Azerbejdžan, i što je uostalom i model kojem evropske zemlje sve više teže, između ostalog i zbog čega Hrvatska gradi LNG terminal za ukapljeni plin na Krku. Najuže gledano, projekat se tiče Hrvatske i BiH i sufinansiraju ga SAD i Evropska unija. Što znači da će Andrej Plenković morati reagirati, a vjerovatno će - kakva god reakcija bude - Zoran Milanović biti protiv. Izbor je samo naoko težak jer Plenković ne bira između Hrvata u BiH i(li) Hrvatskoj, već između Čovićeve pohlepe i interesa Hrvatske koji su u ovom slučaju identični interesima države Bosne i Hercegovine. Javna je tajna da je upravo Plenković taj koji svako malo Čovića prizove pameti i da je zapravo on odigrao i ključnu ulogu u razvrgavanju višegodišnjeg braka Dodika i Čovića. Slučaj iz Bakinaca se stoga može slobodno nazvati pokušajem mirenja, na kome su lideri trojke tretirani ne kao malodobna djeca, već kao posve neželjena. I kakav god da je dogovor postignut - ako jeste - trebao je, sada je to potpuno i javno jasno, proizvesti staru blokadu države BiH i pokazati da je ona nemoguća. Da bi Dodik nastavio sanjati snove o otcjepljenju, a Čović pomicati tokove hercegovačkih rijeka da bi njegova firma gospodarila plinom i ucjenjivala mrske korisnike BH Gasa.
Izgleda ipak da su i Mile i Dragan koješta zaboravili. Ili im vizije blokira vlastita bahatost, svejedno. U ono vrijeme kada je nastajala aktualna federalna i državna vlast nijedan ni drugi nisu krili sreću što je o(t)pala SDA i svojim su se biračima zdušno prsili kao najzaslužniji i zapravo oni koji bi davno poveli BiH u Evropu i NATO da ih nije kočio bračni par. No, brzinom svjetlosti su počeli da isplivavaju i njihovi grijesi. Dodik više sa svojima ni sam ne zna šta će, ujutru se zaklinje u Putina, iza podne postavlja uslove Angelini Eichhorst, a Čović se toliko upleo u svoju gasno-plinsku aferu da ne zna hoće li kazna stići njega ili lidera HDZ-a. Ili će se pak sam posuti pepelom, kao najnovija Miletova verzija, ona koja se kune u EU put BiH. Kako god, vrijeme je raspleta.
Gas ili plin, Dragan ili Čović
14
7
12.02.2024
Da vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud, plastično nam dokazuje lider HDZ-a BiH, koji već mjesecima - kako je to još plastičnije sročila američka administracija - lične i stranačke interese finansijske prirode stavlja ispred interesa onih za koje tvrdi da ih predstavlja. Projekat Južne interkonekcije, koji blokira Dragan Čović, da priča bude sočnija, nije samo energetski i geopolitički važan za Bosnu i Hercegovinu već i za Hrvatsku, koja je već uračunala u svoje planove razvoja plinskih kapaciteta i snabdijevanje naše zemlje, jer je i riječ o spajanju sa susjedstvom i mogućnosti da plin dolazi iz Evropske unije, za razliku od trenutne osuđenosti na Rusiju. SAD su više no jasno uprle prst u Čovića, pa je danas najčešće novinarsko nagađanje kada će završiti na crnoj listi, pri čemu se mnogo češće spominje ukapljeni plin američkog porijekla na LNG terminalu na Krku, nego politički model za kojim poseže lider HDZ-a, a koji je ustvari temeljni grijeh i zajednički imenitelj šarolikom društvu kršitelja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Evropski put pod ruskim šinjelom
Selamet u Bakincima
Slučaj je star skoro tri godine. Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH je 2021. usvojio okvirni zakon potreban za izgradnju i finansiranje projekta, uz aktivan angažman međunarodnih konsultanata i široku podršku domaćih političkih partija. Bilo je to vrijeme dogovorene, ali u praksi nikad dovršene koalicije SDA i HDZ-a, no HDZBiH je podržao zakon, da bi ga Čović zaustavio u Domu naroda čitavim nizom amandmana čija je suština novi (vlastiti) operator prijenosnog sustava, jer tobože ne želi raditi preko BH Gasa zbog manjka Hrvata u ovoj državnoj kompaniji. Da nije do Hrvata, već do para, shvatilo se nakon formiranja nove federalne koalicije, kada je lider........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
