U petak poslijepodne, podobro nakon džume, kada je praktično sviran kraj radnog vremena u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a vjerovatno i diljem zemlje (negdje moramo biti ujedinjeni), nasred Baščaršije ranjena je 23-godišnja djevojka. Napadač je brzo uhapšen, i to je manje-više sve što znamo o slučaju. Najvažniji događaji posvećeni Osmom martu već su uveliko apsolvirani, tako da se niko nije ni bavio pričom mlade žene koja je ovaj međunarodni praznik završila na KCUS-u slaveći što je živa. No, zato smo svi bili preplavljeni fotografijama, videozapisima i pričom o još jednom divnom gestu naše gradonačelnice koja je Sarajkama dijelila ruže za njihov dan. Uz prigodne patetične poruke, objavljene - za svaki slučaj - na svim dostupnim adresama. S Čaršije se uputila na Marijin Dvor, gdje je - s razlogom - sretni osmijeh zamijenila smrtnom ozbiljnošću, svojim prisustvom uveličavajući otkrivanje ploče na mjestu stradanja dvije mlade doktorice Azre Spahić i Alme Suljić, koje je 26. maja prošle godine ubio ulični kabadahija, bez vozačke dozvole, ali sa alkoholom i narkoticima u krvi. I tu je gradonačelnica izrekla nekoliko prigodnih rečenica, pozivajući nas da kreiramo sigurnije okruženje.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Nije neka tajna, ovlasti gradonačelnika Sarajeva i nisu daleko od prigodnih obraćanja, no ne smijemo potcijeniti lični pečat koji prati mandat. Naš kolega Dragan Markovina je, upravo to akcentirajući, napisao u Oslobođenju kako trpimo posljedice (parafraziram) zamjenskog mandata - SDPBiH je, naime, najavljivao Bogića Bogićevića, a onda smo, nakon sramnih peripetija, dobili Benjaminu Karić, rođ. Londrc. Na prvi pogled, činilo se da je izbor dobar primjer saniranja štete: doktorica nauka, angažirani antifašista, potpredsjednica najjače nenacionalne političke partije u zemlji. Iskustvo nas je bolno išamaralo. Karić, rođ. Londrc je uspjela za ove nepune tri godine na čelnoj poziciji Grada obesmisliti baš sve ono što predstavlja nesuđeni gradonačelnik Bogićević. I to s toliko žara da su pod znak pitanja dovedeni svi postulati i temeljne odrednice SDP-a BiH. Naravno, nisu ni drugovi (i drugarice) nevini u ovoj priči, i dalje im je potpredsjednica. I valjda zato šutke padaju dok Karić, rođ. Londrc okončava progon još jednog nebošnjaka iz Sarajeva: slučaj Šarčević nije priča o zelenoj beretki, niti o Armiji BiH, već je priča o današnjoj prijestonici u kojoj je podilaženje nacionalističkim strastima poželjno do te mjere da nema tog djeteta koje neće biti zloupotrijebljeno. Grijeh Franje Šarčevića - mogli smo se uvjeriti i svojim očima - neoprostiv je, jer se s najcrnjim domaćim radikalima zavadio prije više od šest godina, povjerovao da oni jedino svoj jezik razumiju, i opsovao im majku, dajući im tako alibi da oni njemu ispsuju sve po spisku, s naglaskom na njegovu sumnjivu vjersku i nacionalnu prošlost koja ga - je li - samim tim determinira kao najcrnjeg neprijatelja. Ona koja je ponosno zloupotrijebila dijete u uniformi - Karić, rođ. Londrc, dakle - ovih mu dana još spočitava obavezu “javnih osoba i akademskih radnika, čija riječ ima posebnu težinu u javnom prostoru”, da “moraju dodatno voditi računa o svojim izjavama kako ne bi povrijedili osjećanja običnih ljudi”. O (svojim) slikama ni slova.
Kad je onomad Aleksandar Vučić u svojoj kampanji zloupotrijebio slike djece, digla se kuka i motika u regiji. S pravom. Srbijanski intelektualci i opozicionari mjesecima su upozoravali na beskrupuloznost lidera SNS-a, a ovdje su najglasniji kritičari bili upravo oni koji danas progone Šarčevića manirima, načinima, opisima i fotomontažama na kojima bi im i sam Vučićev Vučićević pozavidio. Karić, rođ. Londrc za to vrijeme prosipa svoje floskule osuđujući sve napade, uz obavezno ali ... kojeg smo se od nje naslušali i nagledali u svakoj prilici u kojoj je trebala demonstrirati svoju uvlakačku misiju - od istrajnog uzgajanja sukoba sa gradonačelnikom Istočnog Sarajeva do proglašenja izraelske zastave provokacijom. I jedno i drugo su samo prilozi za mozaik njezina doprinosa slici Sarajeva, uspjela je - valja joj priznati - srozati državnu prijestonicu u ravan kasabe koja zaslužuje da joj gradskom upravom stoluju sve one vrijednosti protiv kojih je ovaj grad imao snage ustati i u najtežim godinama agresije. Koliko je to prijemčivo sadašnjoj atmosferi, također su njezine zasluge, zbog kojih koordinacija temeljnih boračkih udruženja - isti oni što su je poduprli kada je svojevoljno ukidala konkurs za spomen-obilježje na Kazanima - zelenu beretku posthumno proglašava simbolom Armije BiH i ne osvrće se na harangu koja je u to ime pokrenuta na mladog doktora nauka (rođen 1991) i urednika portala prometej.ba.
Karić, rođ. Londrc je, već dugo mi objašnjavaju, samo populista. To bi bilo tačno da naša gradonačelnica ostaje na svojim profanim akcijama dijeljenja baklava i ruža, no njoj to nije dovoljno: trebaju joj, i ne krije da uživa u njima, progoni svega drugog i drugačijeg, od mini suknje atraktivne hrvatske pjevačice do fakultetskog profesora koji se drznuo skrenuti joj pažnju na notornu zlouporabu djeteta. Odnosom prema spomen-obilježju na Kazanima javno je demonstrirala šta misli o našim sugrađanima Srbima koji su ostali u gradu pod opsadom i za to kažnjeni smrću. Branitelji njezina lika i nedjela posprdno običavaju reći kako Bogić Bogićević čitav život provodi kao bubreg u loju zahvaljujući tome što je jednom rekao - ne. Upravo to Bogićevićevo ne jeste temeljna razlika između njih dvoje: on je svojim ne stao na stranu diskriminiranih, ugnjetenih, progonjenih i slabijih, svih onih koje Karić, rođ. Londrc s prezirom gazi. Nažalost, to je istovremeno i razlika između Sarajeva kojim Karić, rođ. Londrc stoluje i onog koje je beskrupulozno slavila obilježavajući četiri decenije Olimpijade i kojem će se tobože diviti 5. i 6. aprila, datuma kada se uobičajeno prisjećamo dvostruke pobjede nad fašizmom. I slavimo antifašizam. Ljude poput Bogića, koji nikad nije imao dilema i nije pristajao da - makar i populizmom - pravda nacionalističke hulje. A imamo nju.
Gradonačelnica za svadbe i sahrane
9
0
11.03.2024
U petak poslijepodne, podobro nakon džume, kada je praktično sviran kraj radnog vremena u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a vjerovatno i diljem zemlje (negdje moramo biti ujedinjeni), nasred Baščaršije ranjena je 23-godišnja djevojka. Napadač je brzo uhapšen, i to je manje-više sve što znamo o slučaju. Najvažniji događaji posvećeni Osmom martu već su uveliko apsolvirani, tako da se niko nije ni bavio pričom mlade žene koja je ovaj međunarodni praznik završila na KCUS-u slaveći što je živa. No, zato smo svi bili preplavljeni fotografijama, videozapisima i pričom o još jednom divnom gestu naše gradonačelnice koja je Sarajkama dijelila ruže za njihov dan. Uz prigodne patetične poruke, objavljene - za svaki slučaj - na svim dostupnim adresama. S Čaršije se uputila na Marijin Dvor, gdje je - s razlogom - sretni osmijeh zamijenila smrtnom ozbiljnošću, svojim prisustvom uveličavajući otkrivanje ploče na mjestu stradanja dvije mlade doktorice Azre Spahić i Alme Suljić, koje je 26. maja prošle godine ubio ulični kabadahija, bez vozačke dozvole, ali sa alkoholom i narkoticima u krvi. I tu je gradonačelnica izrekla nekoliko prigodnih rečenica, pozivajući nas da kreiramo sigurnije okruženje.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Nije neka tajna, ovlasti gradonačelnika Sarajeva i nisu daleko od prigodnih obraćanja, no ne smijemo potcijeniti lični pečat koji prati mandat. Naš kolega Dragan Markovina je, upravo to akcentirajući, napisao u Oslobođenju kako trpimo posljedice........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
