Već na prvi pogled posve je jasno, u Skoplju ima mjesta za sve. I nije razlog tome samo osjećaj širine ni beskrajna srdačnost domaćina, pa čak ni iznenađujući manjak užurbanosti koji je prirodno stanje svih većih gradova. Skoplje se gradi. Niču tržni centri, samim centrom dominiraju kranovi, a zgrada u nastajanju - objasnit će Makedonci - ionako ima više od budućih stanara. Kako, zašto? Ljudi odlaze uprkos činjenici da je priliv stranih investicija vidljiv golim okom. Moj se boravak podudario s raspisivanjem izbora, no mnogo više nego o eventualnim pobjednicima domaćini su mi pričali o nespretnim ambicijama vlasti da ih natjeraju na promjene dokumenata: sredinom mjeseca, naime, istekao je rok da baš svi ažuriraju pasoše, lične karte, vozačke i saobraćajne dozvole, a još ih je gotovo 650.000 sa onim starim, u kojima ne piše Sjeverna Makedonija.

Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:

I najmanje je do samih građana. Zapravo, svjedoče medijima, kada su se - pri ranijem isteku dokumenata - interesirali trebaju li, recimo, uz vozačku promijeniti i saobraćajnu, odgovor je uobičajeno bio da ima vremena. No, onda se odjednom ispostavilo da baš i nema, pa da kapaciteti ne mogu ni pokriti sve potrebe, a vlast - i to u tehničkom mandatu - počela da trenira strogoću. I kako to obično biva na brdovitom Balkanu, da kažnjava pogrešne. Naime, nakon što su intenzivirano počeli da mašu rokovima, potom da prijete, nakon što se navala na šaltere pretvorila u višesatno čekanje i gunđanje, obznanjeno je da dokumenta više neće naplaćivati. Hoće li onima koji su platili biti vraćen novac? Kako dalje kad su svi rokovi probijeni? Umjesto odgovora........

© Oslobođenje