Kada je, u prošlu srijedu, šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik EU u našoj zemlji Johann Sattler predsjedateljici Vijeća ministara BiH Borjani Krišto uručio dugo čekani Izvještaj Evropske komisije, nije bilo vatrometa. Bosna i Hercegovina je uvjetno dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora o članstvu u društvu kojem stremi, jednako kao što je uvjetno onomad dobila i kandidatski status, a do marta naredne godine imamo mogućnost popravnih ispita, što je period u kome će nas EK pomno nadzirati. Ambasador Sattler je pohvalio aktuelnu državnu vlast i vidljive rezultate, za razliku od dobrog dijela domaće javnosti koja je likovala što je BiH opet zapela, čak i ne analizirajući Izvještaj o napretku niti višeznačne evropske poruke. A one - kako god to bilo shvaćeno u bitkama za vlast - zaslužuju maksimum pažnje.
Možda bi najmanji zajednički sadržilac kompletnog Izvještaja mogao biti da smo se pokrenuli. Nakon godina tavorenja i nazadovanja ova se vijest doima ohrabrujućom, a ako se stavi u kontekst evropskih planova za Zapadni Balkan, više je no jasno da dobijamo priliku za ubrzani razvoj. Kakvi god izvještaji bili za susjede - Srbiju i Crnu Goru - a nisu obećavajući, ne smijemo zaboraviti da su obje zemlje otvorile još poodavno pregovore, kao i da su političke (ne)prilike u susjedstvu glavne stavke evropskih zamjerki.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Kada je riječ o Srbiji, to je prije svih problem s Kosovom, pupčanom vrpcom vezan za odnos prema Rusiji i neusaglašenost vlasnika svih srbijanskih politika sa spoljnom politikom EU. To je ona famozna Vučićeva dupla sjedalica koja se može prevesti i kao posao na Zapadu, srce u Moskvi. Crna Gora pak, doima se, svoj evropski put može pratiti na semaforu ljubavi prema Beogradu - što je ima više, niže pada. Ako se iz ovog ugla promatraju spojene balkanske posude, nameću se dva važna zaključka: proruska politika srpskog sveta konačno je privukla evropsku pažnju i zvanični Bruxelles je riješio da djeluje. Otuda plan za Zapadni Balkan i ozbiljnija posvećenost regionu.
Gdje je u tim planovima Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske? Koliko god Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, i čitava svita briselskih dužnosnika voljeli da papagajski ponavljaju neophodnost dogovora političara u Bosni i Hercegovini, najnoviji Izvještaj vrvi manjim bosanskohercegovačkim entitetom. Usvajanje entitetskih zakona u RS-u koje je morao suspendirati Ustavni sud BiH, odnos prema Ustavnom sudu BiH i pozivanje ustavnih sudija iz RS-a da podnesu ostavku, podrivanje autoriteta i integriteta Ustavnog suda i kršenje ustavnog i pravnog poretka zemlje, samo su neke od ocjena evropskih izvjestitelja. Naravno, posebna je pažnja posvećena “entitetskim vlastima i strankama RS-a koje su se zalagale za neutralan stav o agresiji Rusije na Ukrajinu, osporavajući usklađenost zemlje sa izjavama EU i opstruirajući punu implementaciju restriktivnih mjera protiv Rusije”. Teška srca, očito, ali nakon dugo vremena bez raspodjela krivice Izvještaj Evropske komisije detektira adrese za opstrukciju Bosne i Hercegovine na njezinom euroatlantskom putu. Iz domaćeg ugla to je nesumnjivo najveći iskorak aktualnog Vijeća ministara BiH u kome Dodikovi puleni - slijepi poslušnici svoga šefa - nisu uspjeli ništa do ogoliti namjere vrhova u Banjoj Luci i Moskvi da se Putinove ucjene prema Evropi rješavaju na balkanskim granicama sa EU, da ne kažem u Gradišci.
Da su i Dodiku polupani lončići, uvjerili smo se još u prvim reakcijama: Mile je i Sattleru i Von der Leyenovoj poslao poruku s omiljene porodične mreže, samodopadno zaključujući na nekadašnjem Twitteru kako mu je “drago da EU opet nije propustila priliku da propusti šansu”. A koliko mu je zaista drago, objelodanio je nepun dan poslije u hrvatskom Nacionalu zagovarajući (opet) raspad Bosne i Hercegovine i ujedinjenje “srpskih zemalja”, podebljavajući teritorijalne pretenzije na Crnu Goru uz opasku kako “15 zemalja čeka proglašenje RS-a za državu da je prizna”, što je - kako je objasnio - njemu posve dovoljno. Nije rekao za šta, baš kao što ni evropska administracija iznova nije primijetila raspojasanost Mila Wagnera, koji je uostalom svoje ratne bubnjeve stavio odavno u pogon. Njegovi evropski prijatelji - a ima ih - navodno su mu lajčakovski sugerirali kako je i otvaranje pregovora BiH sa EU šansa da krene u akciju, prije svega protjerivanjem stranaca iz BiH, što i jeste njegova omiljena mantra. Priključenje EU - barem toliko znamo - nije moguće sa uredom OHR-a i stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH, pa je u laktaškim dvorima kovan rezervni plan o promptnom otvaranju reformskih zahvata pod egidom BiH bez visokog predstavnika i sa etničkim imperativom u Ustavnom sudu. Kao uvod u secesiju i balkanski Donjeck.
Nema ovdje već dugo naivnih, postaje sve jasnije da ni Evropa više nije u prilici biti slijepa pored očiju. Iako u posljednjem Izvještaju EK nije propustila priliku i sama se posvetiti potkopavanju autoriteta aktualnog visokog predstavnika Christiana Schmdita, nije mogla ostati gluha na njegov izvještaj pred Vijećem sigurnosti UN-a u kome je njemački diplomata pobrojao sav puter s Dodikove glave, ali ni potpuno nijema na prijetnje miru u svojoj avliji. Da je i dokazani kočničar naše zemlje shvatio poruku, pokazao je manevrom ugošćavanja visokog predstavnika na RTRS-u. Džaba se kćerka s američke crne liste okomila na javni servis: ni rođeni brat, i sam crnolistaš i vlasnik tenderskih prioriteta, nije joj mogao povjerovati da pater familias lično ne uređuje televizijske domjenke. Pa tata je - nimalo slučajno - i kao dvostruki osvajač OFAC-ova spiska u State Departmentu davno prepoznati urednik zbog koga je i ATV završio tamo gdje ga je takva (uređivačka) vlasnička struktura smjestila. Pobješnjela Gorica, koja je iskoristila priliku da uz RTRS nasrne i na kolege u Banjoj Luci koje nisu spremne udarati u SNSD-ove talambase, zapravo je imala posve jasnu partijsku zadaću: bacanjem blata preusmjeriti debatu da se kojim slučajem ne otvori pitanje da li je Dodik - ovim činom - priznao status visokog predstavnika Christianu Schmidtu. No, za to će tata svakako dobiti sudsku priliku.
Mart nije daleko, posla pred državnim organima BiH je toliko da se morao početi još jučer raditi. S obzirom na to da smo sada pod budnom paskom Evropske komisije i Dodikov manevarski prostor je manji - iako zvanični Bruxelles ne krije kako bi bio najsretniji da predsjednik RS-a opet promijeni makar dlaku, bolji poznavatelji (naročito ruskih prilika) nemaju dileme. Lider SNSD-a izdati zna, ali ne smije. Trokut Podgorica - Beograd - Banja Luka je osvijetljen zapadnim reflektorima. U trenutnoj konstelaciji odnosa i snaga upravo zato Bosna i Hercegovina ima najveće potrebe, ali i šanse. Paket za Zapadni Balkan ih otvara: to je mrkva dovoljno velika da zaista nagradi progres, ali i neophodni štap za rusofile. Vučić se svog jednog trbuhozborca o srpskom svetu sam odrekao. Drugi se kvalificira za međunarodnu pomoć u odstranjivanju.
Prvo EU poglavlje: sa ili bez Dodika?
10
0
13.11.2023
Kada je, u prošlu srijedu, šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik EU u našoj zemlji Johann Sattler predsjedateljici Vijeća ministara BiH Borjani Krišto uručio dugo čekani Izvještaj Evropske komisije, nije bilo vatrometa. Bosna i Hercegovina je uvjetno dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora o članstvu u društvu kojem stremi, jednako kao što je uvjetno onomad dobila i kandidatski status, a do marta naredne godine imamo mogućnost popravnih ispita, što je period u kome će nas EK pomno nadzirati. Ambasador Sattler je pohvalio aktuelnu državnu vlast i vidljive rezultate, za razliku od dobrog dijela domaće javnosti koja je likovala što je BiH opet zapela, čak i ne analizirajući Izvještaj o napretku niti višeznačne evropske poruke. A one - kako god to bilo shvaćeno u bitkama za vlast - zaslužuju maksimum pažnje.
Možda bi najmanji zajednički sadržilac kompletnog Izvještaja mogao biti da smo se pokrenuli. Nakon godina tavorenja i nazadovanja ova se vijest doima ohrabrujućom, a ako se stavi u kontekst evropskih planova za Zapadni Balkan, više je no jasno da dobijamo priliku za ubrzani razvoj. Kakvi god izvještaji bili za susjede - Srbiju i Crnu Goru - a nisu obećavajući, ne smijemo zaboraviti da su obje zemlje otvorile još poodavno pregovore, kao i da su političke (ne)prilike u susjedstvu glavne stavke evropskih zamjerki.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Kada je riječ o Srbiji, to je prije svih problem s Kosovom, pupčanom vrpcom vezan za odnos prema Rusiji i neusaglašenost vlasnika svih srbijanskih politika sa spoljnom politikom EU. To je ona famozna Vučićeva dupla sjedalica koja se može prevesti i kao posao na Zapadu, srce u Moskvi. Crna Gora pak, doima se, svoj evropski put može........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
