Ima neke đavolje simbolike: u danu kada je obilježavao 26 godina od svog stupanja u vlast, Milorad Dodik je na porodičnom imanju u Bakincima ugostio koalicijske partnere i onako slavljenički, nakon što ih je ispratio, obznanio svijetu - sve se može kad se hoće. Šok i nevjerica, koji su uslijedili kao reakcija na vijest o novootkrivenoj spremnosti na suradnju laktaškog vožda, dobili su na intenzitetu kada je domaćin u medije gurnuo papir o onom šta se hoće i natjerao dvojicu lidera trojke da apeliraju na javnost tražeći vrijeme da se ipak vidi koliko se od svega može. Predsjednici NiP-a i SDP-a Elmedin Konaković i Nermin Nikšić s razlogom insistiraju na dogovoru i treba cijeniti njihov angažman. Vrag je, pak, uvijek u detaljima i zato nije naodmet otvoriti pitanje je li domaćin zatvorio krug, pa je sad opet na (novom) početku daška evropskog vjetra na Balkanu, nakon što je na Bosnu i Hercegovinu sručio orkanske prijetnje secesije, raspada i novog rata. Ali jednako tako i ona o finesama dogovora koji to nije sve dok ne padnu potpisi kojih još nema.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Zato, prvo o papiru na čijem je kraju napomena koja se može čitati i kao djelimični odgovor na sva pitanja: ukoliko OHR nametne izmjene Izbornog zakona, puj pike ništa ne važi. Autor napomene, koju su potvrdili svi akteri sastanka, proevropski je orijentirani Dodik, uvijek raspoložen za okus ucjene. U istoj je ravni i stavka o Zakonu o Sudu BiH o kome nema suglasnosti, jer SNSD ne odustaje od Apelacijskog odjela u Banjoj Luci, daleko mu je Istočno Sarajevo. Što se para tiče, raspored je napravljen, čak i budžet zamišljen s 40 miliona više. To je važna relaksacija za cijelu državu. Ustavni sud BiH, oko čijih stranih sudija mjesecima traje SNSD-ova histerija, više nije problem, način izbora, odnosno izmjene zakona o izboru sudija ostavljeni su za vrijeme poslije otvaranja pregovora, čiji datum je također jedan od uvjeta, ali taj je koalicijski i postavlja se Evropskoj komisiji od koje se traži apsolutna preciznost. Najviše pažnje i to bukvalno raznim pitanjima posvećeno je u Bakincima izmjenama Izbornog zakona BiH, čiji prijedlog će danas svim akterima dogovora dostaviti najzainteresiraniji Dragan Čović. Lider HDZ-a BiH će formulirati ambicije u izboru člana državnog Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a već su na papiru ideje o provođenju međunarodnih presuda iz Strasbourga, koje pomalo vrijeđaju intelekt. Naime, nađeno je jednostavno rješenje za čitav niz odluka koje nedvosmisleno ukazuju na diskriminacije izbornog zakonodavstva BiH, po kome bi i vlast bila sita i Ostali na broju: u oba entiteta bi se dodala mogućnost za izbor kandidata iz reda Ostalih tako što bi se u Republici Srpskoj birao jedan član, pa po volji birača srpski ili Ostali, a u Federaciji bi se i dalje birala dva člana, pri čemu bi kandidat Ostalih dobio priliku u utakmici sa bošnjačkim članom. Presuda bi bila provedena - Ostali bi dobili šansu za kandidaturu, ali šansa za izbor bi bila svedena na nivo statističke greške.
No, ono što po mom sudu zahtijeva ozbiljnu pažnju javnosti jesu olako upisane stavke o zakonskoj obavezi da svi izađemo na izbore, o zatvorenim listama i podizanju cenzusa. Možda, kažem možda je rješenje da izlaz na birališta bude zakonom propisan, kao i kazna ako se građanska obaveza ne ispuni. Zatvaranje lista i vraćanje mandata strankama, odnosno njihovo oduzimanje izabranim dužnosnicima nije prvi put na dnevnom redu ambicija vlasti, zato treba podsjetiti na ranije pokušaje i jasne stavove svih međunarodnih institucija da je riječ o atacima na demokraciju i koncentriranju moći u partijske vrhove, što kod nas valja čitati doslovno kao jačanje lične (i porodične) moći stranačkih lidera. Ali, s druge strane, iskustvo nas je naučilo da upravo najmoćnije i najjače stranke i njihovi lideri najlakše i vrbuju papke u svoje redove, između ostalog i zato što najbolje plaćaju, uživo ili u funkcijama, na isto se svodi. A cenzus je tek posebna priča. Njegovo podizanje na četiri posto na lokalnim i pet posto na općim izborima nije ništa drugo do odustajanje od svake ambicije zajedničkog življenja i kazna za povratnike. Ko ne vjeruje, neka samo pogleda sadašnje stanje u Republici Srpskoj. S cenzusom od tri posto, uz sve kampanje među dijasporom i čitavu silu okrupnjavanja političkog angažmana - stranke iz Federacije od Domovine imaju zajedničke nastupe - u Parlamentu BiH je slovom i brojem jedan Bošnjak iz RS-a, a u Narodnoj skupštini su na zakonskom minimumu. Što će reći da već na lokalnim izborima Bošnjaci i Hrvati, kojih u RS-u ionako ima samo u tragovima, nemaju potrebe ni da izlaze na izbore. Velike centre - Banju Luku, Prijedor, Bijeljinu - s novim cenzusom mogu zaboraviti. A i na općim se nemaju čemu nadati: RS ima tri izborne jedinice za državni parlament i devet za Narodnu skupštinu, i u svakoj dakle treba od ukupnog broja važećih listića dobaciti do praga od pet posto da bi uopće ušli u kalkulacije. Čak i prosta matematika kaže da je riječ o nemogućoj misiji.
Može li se ovako, čak i ako se hoće, nije pitanje samo aktera događanja u Bakincima. Ali zato i njih treba raščlaniti: reprezentaciju SNSD-a uz Dodika su činili još Nenad Stevandić, navodno predsjednik Ujedinjene Srpske, a zapravo Dodikova ispostava na čelu NSRS-a, i Radovan Višković, entitetski premijer. Sva trojica su iznimno zainteresirana za omalovažavanja značaja, uloge i nadasve poteza visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Njihov zajednički imenilac je upravo Dodik, stiješnjen između čekića u Schmidtovoj ruci i nakovnja koji čvrsto drže SAD i Velika Britanija. Ove posljednje Dodik više izvarati ne može, prije 26 godina su mu povjerovali da će baš on povesti RS putem reformi u Bosni i Hercegovini, što se ispostavilo kao notorna laž, jer se pretvorio u Putinovu ispostavu na Balkanu i najveću prijetnju miru u cijeloj regiji. Može li takav Dodik sebe kao reformatora prodati Evropi? U Sarajevo danas stižu predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, te premijeri Nizozemske i Hrvatske Mark Rutte i Andrej Plenković. Tema je šansa da Evropska unija 24. marta da BiH zeleno svjetlo za otvaranje pregovora. Dogovor domaćih lidera - kakav god da je - melem je na evropske rane i apsolutnu nespremnost da se suoči sa sve glasnijim ratnim bubnjevima na Balkanu. No, taj je dogovor još uvijek jako blizu, kako rekoše Konaković i Nikšić, što znači da ga nema. Pri čemu ostaje otvoreno pitanje koliko su dogovaratelji posvećeni integritetu izbornog procesa, s obzirom na to da i stavka o sprečavanju izbornih krađa zahtijeva dodatnu preciznost. Ali taj dogovor, kojeg još nema, a nema ni sumnje da nam treba, krije opasan zahtjev OHR-u da se Christian Schmidt povuče i čeka kraj februara, što u kojoj god formi bude - ako bude - znači da Centralna izborna komisija nema dovoljno vremena da i pilot-projekat pripremi za lokalne izbore. Teško se oteti dojmu da naš bijeli anđeo Dragan Čović na to i računa, jednako kao i njegov najnoviji evropski kompanjon Dodik. Trojka želi učiniti baš sve da nas ugura u te svježe vjetrove, da bismo konačno čuli evropsko da. Ostalo je pitanje cijene selameta ispisanog u Bakincima. Tamo gdje ni đavo nije toliko crn, da ne može biti crnji.
Selamet u Bakincima
14
0
22.01.2024
Ima neke đavolje simbolike: u danu kada je obilježavao 26 godina od svog stupanja u vlast, Milorad Dodik je na porodičnom imanju u Bakincima ugostio koalicijske partnere i onako slavljenički, nakon što ih je ispratio, obznanio svijetu - sve se može kad se hoće. Šok i nevjerica, koji su uslijedili kao reakcija na vijest o novootkrivenoj spremnosti na suradnju laktaškog vožda, dobili su na intenzitetu kada je domaćin u medije gurnuo papir o onom šta se hoće i natjerao dvojicu lidera trojke da apeliraju na javnost tražeći vrijeme da se ipak vidi koliko se od svega može. Predsjednici NiP-a i SDP-a Elmedin Konaković i Nermin Nikšić s razlogom insistiraju na dogovoru i treba cijeniti njihov angažman. Vrag je, pak, uvijek u detaljima i zato nije naodmet otvoriti pitanje je li domaćin zatvorio krug, pa je sad opet na (novom) početku daška evropskog vjetra na Balkanu, nakon što je na Bosnu i Hercegovinu sručio orkanske prijetnje secesije, raspada i novog rata. Ali jednako tako i ona o finesama dogovora koji to nije sve dok ne padnu potpisi kojih još nema.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Zato, prvo o papiru na čijem je kraju napomena koja se može čitati i kao djelimični odgovor na sva pitanja: ukoliko OHR nametne izmjene Izbornog zakona, puj pike ništa ne važi. Autor napomene, koju su potvrdili svi akteri sastanka, proevropski je orijentirani Dodik, uvijek raspoložen za okus ucjene. U istoj je ravni i stavka o Zakonu o Sudu BiH o kome nema suglasnosti, jer SNSD ne odustaje od Apelacijskog odjela u Banjoj Luci, daleko mu je Istočno Sarajevo. Što se para tiče, raspored je napravljen, čak i budžet zamišljen s 40 miliona više. To je važna relaksacija za cijelu državu. Ustavni sud BiH, oko čijih stranih sudija mjesecima traje SNSD-ova histerija, više nije problem,........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Mort Laitner
Rami G Khouri
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
