Godina nam je počela na očekivan, ni po čemu iznenađujući način. Uz uobičajene sezonske stresne događaje, provokacije i ispade, vlastodršci nastavljaju s onim što im je u krvi i omiljeno do bola: satraše se obećavajući promjene, napredak i izlazak iz krize, koja već guši i sapinje, uz prateće prepucavanje i natezanje, uvrede i sirovost, s jedne, ali i nereagovanje, pomirljivost i toleranciju i onih izjava, poteza i aktivnosti rušilaca ove zemlje, za koje i notorne naivčine znaju da su prijeteće i opasne, s druge strane. U toj zagušljivoj klimi, dodatni problem je medijsko naglašavanje da imamo dramu, kao da dramu ne trpimo decenijama, pa je vrijeme da se izmisli novi termin, kojim bi se to naslikalo.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Uz utisak da smo okovani verbalnim i praktičnim presipanjem iz šupljeg u prazno, može se govoriti i o svojevrsnoj idiotizaciji javnosti, koja je izložena nesmetanom i nekažnjenom potcjenjivanju inteligencije i bešćutno drskom ataku na zdrav razum. Moglo se desiti - a nije, srećom - da pažnji promakne drevni običaj mnogog političkog i zvaničnika vlasti, koji je na početku ove godine osvježen novim formama i sadržajem i stimulisan dosadašnjim tolerisanjem te strasti: olako se obeća, najavi, proglasi sigurnim i izvjesnim ono što je, još u času dok se izgovara, lako prepoznatljiva laž, obmana i manipulacija, kao pogonsko gorivo idiotizacije javnosti. U kolokvijalnom jeziku to se zove šarenom lažom, a kada se biraju riječi – to je političko pakovanje verbalne egzibicije o temama za koje se dobro zna da su promašene, nerealne i nemoguće.
Malo je sintagmi u bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku, koje - kao šarena laža - imaju čak 40-ak sinonima (navlakuša, namještaljka, podvala, lakrdija, demagogija, obmana, tlapnja, ujdurma, sprdačina, besmislica, budalaština, papazjanija...). To govori o bogatstvu ovih jezika, ali i o tome da život predstavlja neiscrpno vrelo riječi, koje govore o naličju moralnog, časnog i zakonitog. Znali to ili ne, mnogi naši zvaničnici su odavno dokučili da šarena laža predstavlja preporučljivo, efikasno, plodotvorno i oružje koje pije vode u prigodnoj upotrebi, zavisno do prilike, teme i publike, kojoj se namjenjuje. Dokazano su rijetki primjeri onih koji su se, okusivši bar jednom slast uspješne upotrebe šarene laže, odrekli daljeg korištenja ovog alata za političko petljanje, šaltanje i obmanjivanje svojih simpatizera, pristalica i, naročito, glasača. Ista mustra važi i za krupne, važne i presudne, kao i za obične teme, one iz svakodnevnog života, s kratkoročnom dnevnom ili nešto dugoročnijom aktuelnošću.
Primjera koji o tome govore je odavno toliko da bi nam se pamet zaledila, da nismo decenijama dresirani, pripremani i sviknuti na to da šarene laže uvijek važe i da protiv njih nema lijeka. I onda kada se govori – uz kočijaško-uličarski odnos prema domaćim i stranim autoritetima, institucijama, ustavima i zakonima – o entitetskom otcjepljenju, o RS-u kao državi i izmišljanju dejtonske odredbe, što RS-ov šef, uz dubinski zaron u laži i podvale, koristi na dnevnoj osnovi; i onda kada se državni Parlament davi u svađama i uvredama, nerijetko s ciljanim gejzirima mržnje i personalno-stranačke averzije; i u slučaju tvrdnje federalne vlasti da je stabilna, a Parlament se ne uspijeva sastati ni svaki drugi mjesec, a kamoli da se pozabavi dugim spiskom zakona koji čekaju, posebno fiskalnim; i kada se najavljena minimalna plata od 1.000 KM zagubi na putu od Vlade do Parlamenta, a obećane veće januarske penzije potuše novim obmanama, sve do bezumnog primjera jednogodišnje šarene laže s nabavkom linearnog akceleratora u UKC-u Tuzla – u svim tim i sličnim primjerima “institucija” šarene laže pokazuje nepojamnu žilavost, otpornost na moral i političku odgovornost, i na individualnom i na nivou stranačkog i, posebno, nacionalnog izvitoperenja.
Kad se to zna, ne samo da se podebljava spisak onih kojima je šarena laža omiljen, dokazano efikasan i plodonosan instrument političkog i interesnog opstanka na naš račun i protiv nas – od Dodika i društva iz RS-a i njegovih likova u vrhu države (Staše Košarca, recimo, koji u “poetskoj” inspiraciji poručuje federalnom ministru unutrašnjih poslova Rami Isaku da tužbe zbog obilježavanja 9. januara “može objesiti mačku o rep”), preko državne vlasti i gdjekad blijedih, inertnih i nečitkih Nikšića, Konakovića i Forte – a uvijek vrlo čitkog Dragana Čovića – sve do federalnih i kantonalnih likova, kojima nije strano ponašanje slonova u staklarskoj radnji. Jer, obećavaju, ubijeđeni su, uvjeravaju nas i poručuju da više vjerujemo njima, nego svojim očima i džepovima, da nam je bolje nego što jeste i da će, ako nešto i nije još u najboljem redu, uskoro biti bolje, još malo pa ćemo krenuti na zelenu granu.
Možda već u martu, iako to više liči na novu šarenu lažu, nego na ono u šta bismo – kao mnogo puta dosad – s pika trebali povjerovati.
Šarene laže i dalje važe
16
0
16.01.2024
Godina nam je počela na očekivan, ni po čemu iznenađujući način. Uz uobičajene sezonske stresne događaje, provokacije i ispade, vlastodršci nastavljaju s onim što im je u krvi i omiljeno do bola: satraše se obećavajući promjene, napredak i izlazak iz krize, koja već guši i sapinje, uz prateće prepucavanje i natezanje, uvrede i sirovost, s jedne, ali i nereagovanje, pomirljivost i toleranciju i onih izjava, poteza i aktivnosti rušilaca ove zemlje, za koje i notorne naivčine znaju da su prijeteće i opasne, s druge strane. U toj zagušljivoj klimi, dodatni problem je medijsko naglašavanje da imamo dramu, kao da dramu ne trpimo decenijama, pa je vrijeme da se izmisli novi termin, kojim bi se to naslikalo.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Uz utisak da smo okovani verbalnim i praktičnim presipanjem iz šupljeg u prazno, može se govoriti i o svojevrsnoj idiotizaciji javnosti, koja je izložena nesmetanom i nekažnjenom potcjenjivanju inteligencije i bešćutno drskom ataku na zdrav razum. Moglo se desiti - a nije, srećom - da pažnji promakne drevni običaj mnogog političkog i zvaničnika vlasti, koji je na početku ove godine osvježen novim formama i sadržajem i stimulisan dosadašnjim tolerisanjem te strasti:........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
