Sedam dana je više nego dovoljno za sortiranje, sređivanje i oblikovanje utisaka o onome što se u Sarajevu zbilo prošlog utorka, tokom posjete tročlane briselske ekipe – predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, odlazećeg nizozemskog premijera Marka Ruttea i premijera Hrvatske Andreja Plenkovića. Koliko god se takvi, malo ohlađeni utisci razlikovali od onih vrućih, nastalih u dan-dva iza utorka – pa ih smjestili u sredinu, između “bolje da nisu ni dolazili, jer ništa novo nismo saznali i dobili” i “to je koristan podsticaj za završetak posla, koji nas čeka do marta” – kakav-takav dobitak ipak postoji: do kraja su ogoljeni neki likovi, odnosi, stavovi i stvarno raspoloženje, kad je riječ i o Uniji, a i o našim prilikama i zvaničnicima.
Dodaju li se tome najglasnije i najoštrije reakcije, pogotovo iz opozicionih budžaka – poput SDA-ove tvrdnje o blatu, u koje smo dovedeni – nije potrebna naročita informisanost za zaključak da je ova, posljednja takva ekskurzija briselskih zvaničnika pred dolazeće evropske izbore, bar kurtoazni dokaz o tome da u Bruxellesu ima i onih koji nisu ravnodušni prema slučaju Bosne i Hercegovine. Taj podatak jeste važan, ali ne i presudan za rasplet koji nas čeka u martu, jer je sada još jasnije to da, stvarno, niko sa strane neće uraditi ono što je obaveza, a u nekim temama (Izborni zakon, Ustavni sud BiH, državna imovina) ćorsokak, u koji je zabasala naša vlast.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
S tim faktom računaju svi oni koji iskreno, ozbiljno i odgovorno učestvuju u vlasti i u aktivnostima u vezi s uslovima koje treba ispuniti u kratkom roku. Ako se, u kolopletu tih uslova i aktivnosti, a pogotovo konkretnih stranačko-političkih stavova i odnosa, iz događaja od utorka izdvoje najvažnije tačke, u prvom planu je političko-diplomatski skandal Andreja Plenkovića s odbijanjem da dođe u Predsjedništvo BiH, u kojem je domaćin bio predsjedavajući Željko Komšić. To je podiglo silnu prašinu, s polarizacijom na pristalice nezamjeranja Zagrebu i Hrvatskoj, koja nas podržava na EU putu, i one koji Plenkovića osuđuju. (U sredini je hrvatski ino-ministar Gordan Grlić Radman, dokazujući desničarski habitus tvrdnjom “Željko Komšić je parazit i uhljeb” i “još je u prošlom sustavu”)
Srećom, skandal s prijemom u Predsjedništvu BiH nije zasjenio ono što je bio cilj i, na prvi pogled, ostvaren naum. Ma koliko to ličilo na zamorno ponavljanje starih, dobrano otrcanih fraza, proklamacija i parola – naše obaveze usvajanja propisa za borbu protiv korupcije, za reformu javne uprave, sprečavanje pranja novca, sprečavanje sukoba interesa, FRONTEX-a, o spoljnim poslovima i međunarodnim sporazumima i o sudovima u BiH – ne može se ignorisati vrlo pažljivo izbjegavanje suštine: da se na najdelikatnija pitanja Izbornog zakona, izmjena Ustava, stranaca u Ustavnom sudu BiH, Zakona o državnoj imovini pažnja nije posebno zadržavala, kao kad mačka obigrava oko vruće kaše.
To se naročito vidjelo po odlasku visokih gostiju. Moguće je da su oni očekivali ono što su čuli i vidjeli, ali i da su bili zatečeni nekom od scena. Recimo, istupima nekih sagovornika u Predsjedništvu, Vijeću ministara i Parlamentu BiH. Oni ne moraju znati, ali mi znamo da tu ima i onih koji se polomiše zakletvama u evropski put, a stvarno rade sve da se on osujeti. To se moglo iščitati iz potrebe nekih od aktera – poput Sanje Vulić, šefice SNSD-ovih poslanika u državnom Parlamentu – da promaši temu, kidiše na Christiana Schmidta i zatraži istjerivanje stranaca iz Ustavnog suda BiH, na šta je Denis Zvizdić reagovao podsjećanjem na ustavne odredbe o Sudu i na to ko, zašto i s kojim ciljem šalje strance u tu instituciju. Uz ovo, u nekim scenama tokom boravka briselske reprezentacije u Sarajevu, bilo je ilustracija običaja da se klimoglavom potvrdi ono što je rečeno – poput teze Ursule von der Leyen da moramo ići u Otvoreni Balkan ili slike Marka Ruttea, koji se nekima učinio kao da je zalutao na mjesta događaja.
Posebna priča su naši zvaničnici. Očito im je godilo društvo takvih gostiju. U maniru prokušanih blefera, neki od njih su se okoristili prilikom da iskažu kooperativnost, smjerno pristajanje na briselske uslove i sve što – u ulozi iskusnih dresera za ono što su EU zahtjevi – gosti eksplicitno traže. Ali, čim su gostima vidjeli leđa, sve je zaprijetilo starim, razbijačkim, neevropskim. Vidjelo se to u otvorenom omalovažavanju, čak ismijavanju ove posjete u reakcijama Dodika i društva, ali i u sve jasnijoj harmoniji antizapadnjačkih stavova Milorada Dodika i Dragana Čovića, kome se odskora otvorila perspektiva “osvajanja” pozicije na američkoj crnoj listi. Upakovano u cjelovit paket utisaka o prošlom utorku, sve ovo vodi subjektivnom, ne obavezno i pogrešnom zaključku: briselski gosti su rutinski odradili još jedan dreserski posao, a domaćini – predstavnici trojke, HDZ-a BiH i SNSD-a – uzaman pokušavali sakriti da neki od njih jedno misle, drugo govore, a treće rade. I radiće?
Briselski dreseri i naši bleferi
25
14
30.01.2024
Sedam dana je više nego dovoljno za sortiranje, sređivanje i oblikovanje utisaka o onome što se u Sarajevu zbilo prošlog utorka, tokom posjete tročlane briselske ekipe – predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, odlazećeg nizozemskog premijera Marka Ruttea i premijera Hrvatske Andreja Plenkovića. Koliko god se takvi, malo ohlađeni utisci razlikovali od onih vrućih, nastalih u dan-dva iza utorka – pa ih smjestili u sredinu, između “bolje da nisu ni dolazili, jer ništa novo nismo saznali i dobili” i “to je koristan podsticaj za završetak posla, koji nas čeka do marta” – kakav-takav dobitak ipak postoji: do kraja su ogoljeni neki likovi, odnosi, stavovi i stvarno raspoloženje, kad je riječ i o Uniji, a i o našim prilikama i zvaničnicima.
Dodaju li se tome najglasnije i najoštrije reakcije, pogotovo iz opozicionih budžaka – poput SDA-ove tvrdnje o blatu, u koje smo dovedeni – nije potrebna naročita informisanost za zaključak da je ova, posljednja takva ekskurzija briselskih zvaničnika pred dolazeće evropske izbore, bar kurtoazni dokaz o tome da u Bruxellesu ima i onih koji nisu ravnodušni prema slučaju Bosne i Hercegovine. Taj podatak jeste važan, ali ne i presudan za rasplet koji nas čeka u martu, jer je sada još........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
