Često mi posljednjih dana - uvijek s povodom - na um padne davno upamćeni aforizam (autora zaboravih): “Sva razlika između pametnog i glupog jeste u jednom: prvi uvijek razmisli i rijetko govori, a drugi uvijek govori i nikad ne razmisli.” Tri prve ovogodišnje sedmice prođoše i u znaku grozničavo pojačane trke za tim ko će više, prije i žešće pokazati da je u svađi sa zdravorazumskim reagovanjem i komentarisanjem naših zbivanja. Mnogi likovi iz politike i vlasti, jedva dočekavši manji ili veći povod, ocijene korisnim i pametnim da se oglase, pa - u žaru borbe i neodoljive potrebe za tim - očas zanemare vlastito neznanje, manjak sposobnosti ili neku treću osnovu za blamažu, otiskujući se u upuštanje u aktuelne, važne i krupne teme, čija cijena je redovno vrlo visoka.

Čitajte kolumne Zlatka Dukića:

Minule sedmice nije bilo dana u kome javni prostor ne bi zagađen primjerima koji učvršćuju stav iz naslova ove kolumne. Čak i oni koji se, na prvi pogled, ne čine takvim, prije ili kasnije zaplove kockanjem s razumom, zanjišu se na ivici stupidnog i, u epilogu, utonu u glupost. Tako se ne samo potvrđuje da je glupost neizbježna i neuništiva mirođija i u politici - kao što je, možda manje riskantna i skupa, i u........

© Oslobođenje