Nije bilo jasno da li je Nenad Stevandić, na sjednici prošlog četvrtka, opozicionom poslaniku Nebojši Vukanoviću predložio pilulu za smirenje kao ljekar ili kao predsjednik Narodne skupštine RS-a, aludirajući na njegov našpanovan i bolno tačan način izlaganja i upotrebe činjenica. Ako to nije jasno, više nego jasno je da je ta sjednica ličila na sve drugo samo ne na uljuđen, civilizovan i ozbiljan parlamentarni rad, sa upotrebom široke lepeze sirovosti, primitivizma, uvreda i “folklornih” izraza, svojstvenih ulici i birtiji, nikako najvišem organu zakonodavne entitetske vlasti. Pri čemu je nikakva utjeha eventualno objašnjenje o tome da su sjednice ovog parlamenta inače takve, jer su odavno u matrici rijalitija, kome i cirkuska maštovitost često mora zavidjeti.
S jedva dočekanim povodom - nametanjem tehničkih izmjena Izbornog zakona iz radionice Christiana Schmidta - još u pripremi je ova “istorijska” sjednica otisnuta kanalom novog ataka na državu Bosnu i Hercegovinu, arlaukanja o ugroženosti RS-a potezima Zapada i optuživanja “muslimanske strane” za rušenje Daytona. Zato nije bilo iznenađenje ne samo to što se sve pretvorilo u slapove uvreda, optužbi, izmišljotina, podvala i paradiranja lažnim patriotizmom. Iznenađenje nije bilo ni to što je glavni u raspravi bio nervozni i debalansirani predsjednik RS-a Milorad Dodik, što je imao odgovor na sve diskusije i, pogotovo, činjenice (optužbe) opozicije o naličju i šteti od aktuelne entitetske vlasti, pa je ta i još jedna, posebna sjednica, na kojoj je usvojen nacrt entitetskog izbornog zakona - trajala 17 sati.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Kada je, u gluho (vampirsko) doba u tri iza ponoći sve okončano, uobličen je frontalni utisak novog psihopatsko-političkog napada paranoje, nemoći kolovođa rušilaštva da se prizemlje i, naročito, da shvate vrijeme, prostor i uslove u kojima se očajnički koprcaju. Jer, zatražiti, pa podržati zaključak da se proglase neprijateljima američki, britanski i njemački ambasadori, da se bezuslovno zatvori OHR i iz Ustavnog suda BiH otjeraju strane sudije (što će, dva dana kasnije, nabrijani Nenad Nešić skandalozno podebljati morbidno-šovenskom tvrdnjom da je “uvreda za sve Srbe” da im u tom sudu sudi Albanac?!), da se “velikodušno” Bošnjacima ponudi 25 posto državne teritorije (“to im je dovoljno”), da su partneri iz trojke lažovi koji se ne drže ničeg dogovorenog, već klimaju glavom na ono što im se “nametne iz američke ambasade”, da se za sedam dana ponište sve nametnute odluke “njemačkog turiste” i “kolonijalista”, u suprotnom će predstavnici RS-a blokirati državu - i mnogo toga još, bolesnog, izopačenog i zrelog za temeljitu psihijatrijsko-političku analizu, može reći, podržati i mirno zaspati samo onaj ko neće ili ne može dokučiti suštinu: da je prošla skoro četvrtina 21. vijeka, da su se prilike u odnosu na početak devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je toj sorti mnogo toga išlo naruku, iz temelja promijenile, da sada malo šta ide u prilog rušiocima, nacionalšovinistima, mračnjacima i bolesnicima sličnog tipa, pa je krajnje vrijeme za human i plemenit potez - da im to neko javi.
Iako se u reakcijama - unutrašnjim i vanjskim, najviše komšijskim - minulog vikenda uglavnom pažnja koncentrisala na predviđanja daljeg razvoja događaja, posebno nakon finansijskog nokdauna RS-a i izvjesne perspektive skorašnjeg nokauta, nije naodmet ustvrditi da je to manji problem od promptnog odgovora na pitanje šta to znači za aktuelnu vladajuću koaliciju na nivou države, a u okrilju briselskog zelenog svjetla. To je još potrebnije zato što su reakcije s druge dvije strane - SNSD-ovih partnera po imenu HDZBiH i trojke (SDP, NiP i Naša stranka) - indikativno blage, oprezne i mlake. Uz to što Nermin Nikšić, vjerovatno u ime trojke, kaže da će to uzdrmati (da li i rasuti?) partnerstvo, oči bode HDZ-ovo taktiziranje. Ne buneći se zbog Dodikovog “poklona” 25 posto teritorije BiH, HDZ se, doduše, ne slaže s nametanjem izmjena Izbornog zakona (izbor članova Predsjedništva ostaje isti, pa je to Borjanu Krišto inspirisalo da se pismom požali Bruxellesu), ali nema ništa ni protiv onoga što je Skupština RS-a usvojila u novom paketu destrukcije države. Ili čekaju mogući rasplet, u kome bi ulovili što više i prošli bolje ili se slažu s onim što je zakuhano u Banjoj Luci, nadajući se kakvom-takvom profitu.
Okoristivši se onim što ne čini prvi put - produženim uskršnjim vikendom, kad u Sarajevu nema većine stranaca u institucijama međunarodne zajednice - Dodik i kompanija diletantski glume da problem vide u tome što je Schmidt uradio, a ne u konkretnim izmjenama Izbornog zakona. Zanemaruju to da je on domaćoj vlasti ostavio tri i po mjeseca da to uradi i da je bio dovoljno strpljiv prije nego što je učinio ono što je samo on mogao. I morao. I što se - uz nemogućnost ignorisanja fanatičnih rušilaca, manijakalnih nacionalšovena i sličnih likova, zalutalih baš u ovo u vrijeme i ovaj prostor - lako uklapa u ono “Pametnom dosta”. Nasuprot onima koji nisu pametni i, valjda, nisu jači.
Ovo, ipak, nisu devedesete...
11
0
02.04.2024
Nije bilo jasno da li je Nenad Stevandić, na sjednici prošlog četvrtka, opozicionom poslaniku Nebojši Vukanoviću predložio pilulu za smirenje kao ljekar ili kao predsjednik Narodne skupštine RS-a, aludirajući na njegov našpanovan i bolno tačan način izlaganja i upotrebe činjenica. Ako to nije jasno, više nego jasno je da je ta sjednica ličila na sve drugo samo ne na uljuđen, civilizovan i ozbiljan parlamentarni rad, sa upotrebom široke lepeze sirovosti, primitivizma, uvreda i “folklornih” izraza, svojstvenih ulici i birtiji, nikako najvišem organu zakonodavne entitetske vlasti. Pri čemu je nikakva utjeha eventualno objašnjenje o tome da su sjednice ovog parlamenta inače takve, jer su odavno u matrici rijalitija, kome i cirkuska maštovitost često mora zavidjeti.
S jedva dočekanim povodom - nametanjem tehničkih izmjena Izbornog zakona iz radionice Christiana Schmidta - još u pripremi je ova “istorijska” sjednica otisnuta kanalom novog ataka na državu Bosnu i Hercegovinu, arlaukanja o ugroženosti RS-a potezima Zapada i optuživanja “muslimanske strane” za rušenje Daytona. Zato nije bilo iznenađenje ne samo to što se sve pretvorilo u slapove uvreda, optužbi, izmišljotina, podvala i paradiranja lažnim patriotizmom. Iznenađenje nije bilo ni to što je........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
Michael Kwet
