Ne baš davnog 14. januara 2021. godine, na ovom mjestu (“Vlast bez ljekarskog uvjerenja”) sam se, uz pomoć prijatelja psihijatra, zapitao zašto kandidati za pozicije u vlasti - od opštinskih i gradskih vijećnika, preko poslanika u skupštinama, ministara u vladama i čelnika vlasti, sve do Predsjedništva BiH - nisu obavezni, uz kandidaturu, priložiti i ljekarsko uvjerenje. Dakle, ne moraju dokazivati fizičko i psihičko zdravlje, čime su povlašteni u odnosu na sva druga zanimanja - od školskih i portira u fabrikama i preduzećima, preko radničkih, službeničkih, sve do rukovodnih pozicija u privredi, kulturi, obrazovanju... Pitanje sam postavio, ali odgovor nisam dobio.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Sve do skoro tri godine kasnije, kada je tema aktuelizirana, vjerujem ne bez razloga: predsjednik SDS-a Milan Miličević se prošle sedmice pred buljukom novinara izjasnio za to da bi za dolazak na političku funkciju trebalo obavezno psihijatrijsko vještačenje. Laknulo mi je kad to pročitah, vratih se na početak 2021. i, ne bez mučnine, zaključih kako su se otad namnožili razlozi za konačno potezanje ovog pitanja. Pa još to učini ljekar, specijalista neurolog, koji za to, pretpostavljam, ima ne samo političke već i opipljive profesionalne razloge.
Oslobođenje je u petak o tome opširnije pisalo, citirajući neke od zvaničnika iz RS-a - i opozicione i pozicione. Ili nije bilo vremena ili se to ne smatra važnom temom, tek iz Federacije nema reakcija - ni opozicionih, ni pozicionih. To, dakako, ne znači da i u Federaciji nema sličnih razmišljanja, a pogotovo ne znači da i u njoj nema onih koji su zaposjeli funkcije, u prilici su da vedre i oblače, a izbjegli su (pošteđeni) obavezu prilaganja ljekarskog uvjerenja, s naglaskom na psihološku dimenziju. Uz sve ono što nam se dešava - samo u tri minule godine - i laicima je jasno da u našoj vlasti na svim nivoima, u političkim organima i stranačkim tijelima, postoji neutvrđen broj onih za koje se ne može staviti ruka u vatru da bi bez problema prošli iole ozbiljniji psihološki test.
Znaju to oni koji su se, uz aktueliziranje teme, javno oglasili. Pri tome, opozicija je bez dileme za psihotestiranje, dok vlast izražava rezervu, tačnije sumnju u mogućnost tako nečega, potežući trivijalan i smiješan razlog “nepostojanja dovoljno psihijatara”. Upadajući u vlastitu zamku, ona tako priznaje da bi psihijatri imali mnogo posla, pa njihov raspoloživ broj - nije dovoljan za ono što bi ih čekalo. Po toj matrici, opravdanje “nemogućnosti” je podebljano sumnjom u to da bi korupcija i u vezi s tim bila presudna, jer bi onaj ko je predmet vještačenja, a zna (s onima oko sebe) da ima problema, parama mogao kupiti poželjan rezultat testiranja i bez problema proći na funkciju za koju se začešljao.
Ovim se zatvara “začarani” krug aktueliziranja teme, koja, očito, ima male izglede za realizaciju. I to ne zato što nema dovoljno stručnih ljudi ili što bi korupcija mogla sve obesmisliti. Ovo je teško izvesti zbog rizika od toga da mnogi “istaknuti”, afirmisani i na političkim funkcijama “ukopani” likovi ne bi prošli testiranje. Možda ne bi zaradili ono što se zove šifrom, dakle dijagnozom o psihičkoj nepouzdanosti, nestabilnosti ili, kolokvijalno kazano, rasutosti i prolupalosti, ali bi mogli biti uskraćeni za mišljenje o besprijekornom psihičkom stanju i sposobnosti za to da obavljaju ovu ili onu funkciju.
Onaj ko, može biti, rečeno smatra neosnovanim ili proizvoljnim, treba samo da se prisjeti onoga što smo slušali i gledali proteklih mjesec-dva. Kad se nečasno negira genocid, veličaju zločinci i fašisti, “brišu” antifašistički datumi, kretenom nazove ambasador velike, moćne i prijateljske zemlje, državni ministar proglasi neuračunljivim, za koalicione partnere posumnja “da imaju imalo mozga”, država zove privremenom i nametnutom, kada se psuju i vrijeđaju novinari i prijeti “izdajnicima”, kada se ukine sloboda govora i kriminalizuje kleveta, nevladin sektor etiketira “stranim plaćenicima”, pripremi zakon o imunitetu, po kome će postojati oni koji su iznad svih zakona i mogu nekažnjeno govoriti i raditi šta god im padne na um - mora se ozbiljno posumnjati u mentalno zdravlje takvih osoba, bez obzira na kom položaju bili (a što je moguće sanirati adekvatnom terapijom) i u njihovu doraslost funkciji na koju su zalutali. I sve to u zemlji u čijoj vlasti i politici pravo građanstva odavno imaju, čak su poželjni i vrlo cijenjeni, neznanje, podobnost, poltronstvo, snishodljivost, podaništvo, odricanje od vlastitog mišljenja, savijanje kičme pred vođom, predsjednikom, liderom...
Na današnjem briselskom “roditeljskom sastanku” reprezentacije naše državne vlasti, ni na margini dnevnog reda - pored niza krupnijih, važnijih i težih tema - neće biti psihotestiranje i utvrđivanje mentalne stabilnosti onih koji su na vlasti i koji o nama odlučuju. Evropa će to velikodušno prepustiti nama, biračima i glasačima u ovoj zemlji, koji, sve su prilike, u dogledno vrijeme neće imati priliku da u politici vide one s potvrdama o tome da su zdravi. Fizički i, naročito, psihički.
Politika bez psihotestova
13
0
05.12.2023
Ne baš davnog 14. januara 2021. godine, na ovom mjestu (“Vlast bez ljekarskog uvjerenja”) sam se, uz pomoć prijatelja psihijatra, zapitao zašto kandidati za pozicije u vlasti - od opštinskih i gradskih vijećnika, preko poslanika u skupštinama, ministara u vladama i čelnika vlasti, sve do Predsjedništva BiH - nisu obavezni, uz kandidaturu, priložiti i ljekarsko uvjerenje. Dakle, ne moraju dokazivati fizičko i psihičko zdravlje, čime su povlašteni u odnosu na sva druga zanimanja - od školskih i portira u fabrikama i preduzećima, preko radničkih, službeničkih, sve do rukovodnih pozicija u privredi, kulturi, obrazovanju... Pitanje sam postavio, ali odgovor nisam dobio.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Sve do skoro tri godine kasnije, kada je tema aktuelizirana, vjerujem ne bez razloga: predsjednik SDS-a Milan Miličević se prošle sedmice pred buljukom novinara izjasnio za to da bi za dolazak na političku funkciju trebalo obavezno psihijatrijsko vještačenje. Laknulo mi je kad to pročitah, vratih se na početak 2021. i, ne bez mučnine, zaključih kako su se otad namnožili razlozi za konačno potezanje ovog pitanja. Pa još to učini ljekar, specijalista neurolog, koji za to, pretpostavljam, ima ne samo političke već i opipljive........
© Oslobođenje
visit website
login
who are we?
contact us
qosheapp
Toi Staff
Gideon Levy
Belen Fernandez
Rami G Khouri
Mort Laitner
Donald Low
Ali Fathollah-Nejad
Nikkei Editorial
