Vučić ide uokolo i plaši ljude po Srbiji. Eh, da je Ursula von der Leyen ostala ovde neki dan duže, pa da s Vučićem krene u Pirot, da tamo stoji pored njega, ko što je stajala u Beogradu, dok on nagovara/plaši ljude da glasaju… ne, ne za njega. On na ove izbore ne izlazi. Dakle, da glasaju… zaista, za koga. Nije bitno. Dakle, da Von der Leyen stoji pored njega i klima glavom. Vučić:

„Na ovim izborima suočavamo se sa opcijom da glasamo za one koji bi dan nakon pobede doneli odluku o tome da se pridružujemo NATO-u, da uvodimo sankcije Rusiji, da smo mi Srbi genocidni narod, a nemojte ni da vam pričam kojom brzinom bi tzv. Kosovo dobilo stolicu UN, ne moram ni da vam pričam.“

Ne mora, al’ ipak priča. Pa pošto je završio s „političkim“ delom obračuna s opozicijom (napomena za Von der Leyen: proevropskom, naravno), Vučić počinje da bljuje lične uvrede protiv suparnika na izborima. Gnusno je gotovo sve što taj čovek izgovori (uključujući tu i „odsečene dojke“, o kojima više nećemo ni reč reći). On, koji se žali kako svi iz opozicije umeju samo da vređaju njega i njegovu porodicu, poimence proziva ljude i laže o njima.

Ali, vratimo se nesrećno izostaloj Von der Leyen. Nije prošlo ni par dana od kad je ona Vučića u Beogradu pozdravila kao proevropskog reformatora Srbije, a njegove mere, uključujući tu i nove zakone, opisala kao otelovljenje evropskih vrednosti, kad evo Vučića u Pirotu gde plaši ljude Evropom: NATO-om, uvođenjem sankcija protiv Rusije i priznanjem da su (neki) Srbi činili zločine, uključujući i genocid. Na sve to, naravno, seda i neizbežno Kosovo, sa stolicom.

Nije moje da Von der Leyen objašnjavam evropske politike i vrednosti, ali neke su stvari očigledne. Mnogo je zemalja iz EU ujedno i u NATO-u, a njihov se broj povećao i nedavnim ulaskom Finske u taj savez. EU je uvela sankcije Rusiji praktično odmah pošto je ruska vojska napala Ukrajinu. Konačno, priznanje Kosova i neprotivljenje ulasku Kosova u međunarodne organizacije, pa tako i u UN, deo je plana koji je EU ponudila Kurtiju i Vučiću, i koji je Vučić, a ne opozicija, prihvatio, kako nas uveravaju Von der Leyen i njeni patuljci.

Dakle, da je stajala pored Vučića u Pirotu, šta bi Von der Leyen rekla ili barem mislila? Možda bi mislila ovako: mi s Vučićem imamo dogovor, i on se tog dogovora drži. (Mi znamo da nije tako, al’ to sad nema veze.) Samo, u Srbiji žive neki primitivni ljudi koji ništa ne znaju i ne razumeju, pa Vučić mora da ih laže i priča im ono što oni žele da čuju kako bi ostao čvrsto na vlasti i ispunjavao ono što se dogovorio s nama. Možda bi se Von der Leyen malo i začudila, jer i ako nije u NATO-u, Srbija je s tim savezom u takozvanom Partnerstvu za mir. I to od 2002. godine, pa sve do danas, bez naznaka da će iz njega izaći. Dakle, već više od 10 godina Vučić je drži u tom nežnom zagrljaju s NATO-om.

To da Vučić zna šta ljudi u Srbiji žele da čuju, fama je koja ga prati od kad je ušao u politiku. Neka bude da je tako. Ispada da ljude u Srbiji najviše plaši, da ponovimo, to što bi Srbija mogla ući u NATO, što bi mogla uvesti sankcije Rusiji, i što bi Kosovo moglo ući u UN. Ko zna, možda naša imaginarna Von der Leyen onda ispravno razmišlja – u Srbiji živi neki mnogo glup svet. Umesto da brinu za sebe i svoju decu, da vide od čega će i kako da žive, da osiguraju sebi krov nad glavom i da ne brinu da l’ će i deca kad odrastu imati gde i od čega da žive, da putuju bezbedno i brzo, vozom ili autom, širom Srbije, oni se svi od reda zanimaju samo za visoku politiku i sreću i ispunjenje pronalaze u „srpskom“ (srpsko je pod navodnicima jer je to u stvari tradicionalno jugoslovensko, ili, ako ćemo pravo – Titovo) NE NATO-u, sankcijama Rusiji i Kosovu.

I na sve te strahove, ide još jedan, najstrašniji strah među svim drugim strahovima – ako bi pobedila, opozicija bi donela odluku da su Srbi genocidan narod. Dobro, bogamu, sve i da nisu normalni (kako Vučić na njih gleda), Srbi nisu valjda tako glupi da poveruju da postoji način da jedan narod donese odluku da je on, dakle isti taj narod, genocidan. Da je stajala pored Vučića, možda bi ga Von der Leyen pitala da li to što on priča ima neke veze s presudama koje je doneo Sud u Hagu, i ako ima, da li Vučić kao proevropski reformator Srbije te presude ne priznaje?

Šta bi joj Vučić odgovorio – nebitno je. Jer, da se poslužimo njegovom pervertiranom logikom – Srbi već jesu priznali da su genocidan narod onda kada je parlament usvojio Deklaraciju o Srebrenici. To se dogodilo u martu 2010. Parlament je tada doneo odluku/priznanje (istina, uvijeno) da u Srebrenici jeste učinjen genocid i da to jesu učinili Srbi. Evo, prošlo je 14 godina od tada, i niko, nigde, nikada nije Srbe nazvao genocidnima, izuzev Vučića.

Ne treba se tome čuditi, mislim na to što niko nije Srbe nazvao genocidnim iako je srpski parlament prihvatio istinu o zločinu u Srebrenici. Ne postoje genocidni narodi, iako je pored Srba bilo još naroda, nije ih mali broj, koji u svojoj prošlosti imaju zločine koji se (u pravnom smislu nategnuto) mogu okarakterisati kao genocid. O tome je još iste te davne 2010. ovde pametno i duhovito pisao Vojin Dimitrijević. Tome se ni danas nema šta dodati, Dimitrijević je sve lepo rekao i objasnio.

A ipak, strašilo se dalo u kampanju, hoda Srbijom i plaši Srbe onime što on misli da je za njih najveći strah. NATO, Kosovo u UN, sankcije Rusiji, genocid. A upravo je on taj koji i dalje drži Srbiju u Partnerstvu za mir, koga hvale da približava srpsku spoljašnju politiku politici EU-a, koji već više od deset godina ništa ne čini u vezi sa već usvojenom Deklaracijom o Srebrenici i za koga nam tvrde da je već priznao nezavisnost Kosova, koje je od Srbije nezavisno odavno. Sve čime Vučić plaši Srbe već se desilo, i Srbi s tim mirno žive odavno. A za to što se desilo, i što je za Vučića tako strašno da misli da time može plašiti ljude, upravo je on sam dobrim delom direktno odgovoran.

Ali, čudo je ta glava: ne samo da ono što se desilo predstavlja kao da bi tek moglo da se dogodi, nego i sebe briše s te strašne slike i kaže da se sve to tek sprema da uradi opozicija. Lako je biti Vučić.

Peščanik.net, 10.11.2023.

QOSHE - Strašilo u kampanji - Dejan Ilić
menu_open
Columnists Actual . Favourites . Archive
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close
Aa Aa Aa
- A +

Strašilo u kampanji

9 0
16.11.2023

Vučić ide uokolo i plaši ljude po Srbiji. Eh, da je Ursula von der Leyen ostala ovde neki dan duže, pa da s Vučićem krene u Pirot, da tamo stoji pored njega, ko što je stajala u Beogradu, dok on nagovara/plaši ljude da glasaju… ne, ne za njega. On na ove izbore ne izlazi. Dakle, da glasaju… zaista, za koga. Nije bitno. Dakle, da Von der Leyen stoji pored njega i klima glavom. Vučić:

„Na ovim izborima suočavamo se sa opcijom da glasamo za one koji bi dan nakon pobede doneli odluku o tome da se pridružujemo NATO-u, da uvodimo sankcije Rusiji, da smo mi Srbi genocidni narod, a nemojte ni da vam pričam kojom brzinom bi tzv. Kosovo dobilo stolicu UN, ne moram ni da vam pričam.“

Ne mora, al’ ipak priča. Pa pošto je završio s „političkim“ delom obračuna s opozicijom (napomena za Von der Leyen: proevropskom, naravno), Vučić počinje da bljuje lične uvrede protiv suparnika na izborima. Gnusno je gotovo sve što taj čovek izgovori (uključujući tu i „odsečene dojke“, o kojima više nećemo ni reč reći). On, koji se žali kako svi iz opozicije umeju samo da vređaju njega i njegovu porodicu, poimence proziva ljude i laže o njima.

Ali, vratimo se nesrećno izostaloj Von der Leyen. Nije prošlo ni par dana od kad je ona Vučića u Beogradu pozdravila kao proevropskog reformatora Srbije, a njegove mere, uključujući tu i nove zakone, opisala kao otelovljenje evropskih vrednosti, kad evo Vučića u Pirotu gde plaši ljude Evropom: NATO-om, uvođenjem sankcija protiv Rusije i priznanjem da su (neki) Srbi činili zločine, uključujući i........

© Peščanik


Get it on Google Play