U našem usmenom, a mnogo rjeđe pisanom nasljeđu, postoji jedna riječ koja umnogome oslikava pravu prirodu ovdašnjeg čovjeka, a posebno vlasti – “ofrlje”. Teško bi se značenje te riječi čeljadetu, koje nema osjetnijih civilizacijskih, kulturoloških i drugih dodira sa ovim našim prostorima, moglo baš doslovno i dovoljno slikovito objasniti i dočarati. Ako bismo se baš potrudili da ga nekako dohavizamo šta to predstavlja, rekli bismo da to otprilike znači traljavo, neozbiljno, površno, neodgovorno, nemarno, golom improvizacijom, k’o ni sebi ni svom, samo da nam ispadne iz šaka…

Kad čovjek ima priliku da razgovara sa raznim ljudima iz bijelog svijeta, pogotovo ako su oni diplomati, odmah će zapaziti da većina njih uopšte ne može da shvati kako je moguće da se taj tradicionalni ofrlje-mentalitet preslikao i na institucije. Sve što se dešava u institucijama, pa čak i sama agenda na evropskom putu, odvija se bez stvarne strategije i plana, od danas do sutra, kako diktiraju pritisci iz Brisela. Nema vladajuće strukture kojoj vizije dosežu dalje od kraja aktuelnog mandata: što bi rekao jedan vječni parlamentarac – moj brate, za četiri godine ko živ ko mrtav.

Ironija sudbine nas u ovoj zemlji je da takvi, koji ne gledaju i ne vide dalje od te četiri godine, vječno opstaju na vlasti. Ispade da je vijek trajanja na političkoj sceni Bosne i Hercegovine obrnuto proporcionalan dometima njihovog vizionarstva.

Tako........

© TIP