Prva godišnjica (ne)rada Parlamenta Federacije u znaku je paralize, kao posljedice ciljane opozicione blokade, na šta vlast nema odgovor, nemoćna pred zbrkom i metežom, koje svi poslanici redovno naplaćuju…

Zamislimo grupu radnika neke fabrike, ustanove ili rudnika, koji ne dođu na posao, šefu jave da imaju “ranije dogovorene obaveze”, pa, koji dan kasnije, uredno dođu na posao i dobiju cijelu platu, kao da je sve normalno. Naravno, to je teško zamisliti u realnom životu, što još nerealnijim i mučnijim čini običaj, koji niko ne sprečava i ne kažnjava, u našim parlamentima: na mig s određenog mjesta u stranačkom vrhu, birani poslanici ne dođu na sjednicu ili na drugu obavezu, preuzetu činom sticanja poslaničkog statusa, propadne posao koji je trebalo obaviti, a oni – posve neokrznuti, čak pohvaljeni zbog poslušnosti i smjernog izvršavanja naloga – serbez nastave da rade i još naplate ono što (ne) rade.

To nije ništa novo, a ovog puta se odnosi na Parlament Federacije BiH. Tačnije, na njegov Predstavnički dom, koji u prvoj godini mandata nije uspio održati ni šest redovnih sjednica, blokiran neodržavanjem sesija Zakonodavno-pravne i Komisije za izbor i imenovanja, što Domu veže ruke za bavljenje važnim i krupnim pitanjima. U pozadini svega je prepreka u vidu upornog nastojanja vladajuće većine da se HDZ-ov favorit Marin Vukoja izabere za sudiju Ustavnog suda BiH. No, pozadina ima i druge činioce, Vukoja je tek vrh ledenog brijega, dok se o ostatku od devet desetina........

© TIP